Politički analitičar Aleksandar Pavić ocijenio je da bi Srbe da nije “javnih propovjednika istine”, kakav je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, u posljednjih tridesetak godina pojele tuđe istine, koje glase da su Srbi genocidan narod, osvajači i oni koji su rasturili Jugoslaviju.
“Prihvatili bismo teze raznih Izetbegovića, Mesića, Tačija, Klintona, Olbrajtovih, Kinkela, Kušnera, Genšera, Najsova, Anri-Levija i sličnih zlikovaca da smo `genocidni`, da smo mi `rasturili Jugoslaviju` i `vodili osvajačke ratove`”, naveo je Pavić u autorskom tekstu za Fond strateške kulture.
On je dodao da bi se u tom slučaju sve pretvorilo u inkviziciju protiv Srba dok ne budu “istrijebljeni”.
Pavić ističe da je Dodik izjavom “garantujem, nezavisna Srpska će nam pasti u krilo kao zrela jabuka” malo prije najnovije provokacije /bošnjačkog člana Predsjedništva BiH/ Bakira Izetbegovića koji se založio za priznanje “narko-terorističkog Kosova”, dao matricu za to kako treba da se izražavaju srpski političari, odnosno oni koji pretenduju da zastupaju Srbe i Srbiju.
On je rekao da Dodik kao predsjednik 1.200.000 Srba može tako da govori, “a ne može nijedan predstavnik šest puta više toliko Srba sa ove strane Drine” zbog toga što je predsjednik Srpske “slobodan, nije ucenjen i nije napravio faustovski ugovor sa nekom od /ili više/ zapadnih prestonica”.
“I nije samo reč o hrabrosti i arhetipskom ponašanju, već i o još nečem, podjednako važnom za narodni duh i kulturu: o javnom ispovedanju istine. Konkretno, u srpskom slučaju, neprekidno ispovedati istinu znači i čuvati i istoriju, i sadašnjost, i budućnost od laži, čuvati vernu sliku sebe od nasrtaja neprijatelja, održavati sopstvenu orijentaciju u vremenu i prostoru. A to je, opet, najtešnje povezano sa očuvanjem identiteta. I duhovnog, i nacionalnog i ljudskog. Bez istine i hrabrosti ljudi i narodi se pretvaraju u nešto drugo, menja im se suština”, naglašava Pavić.
On je istakao da Srbi mogu usvajati mnoge kulturne strategije i deklaracije, organizovati bezbroj naučnih skupova, ali sve pada u vodu bez odvažnosti da svuda, bez straha, ispovijedaju istinu o sebi.
Pavić kaže da je, sa druge strane, Bakir Izetbegović suštinski nesrećna pojava čiji je cijeli javni angažman zasnovan na lažima o nastanku sadašnje BiH.
“I, kako se BiH bude sve više urušavala, on i njegovi poklonici će morati sve više da lažu da bi lažnu konstrukciju što duže održali u životu. A sadašnja BiH jeste lažna, rođena u nasilju nad pravom, istinom i narodom”, ocijenio je Pavić.
On je ukazao da je srpski narod u sadašnjoj BiH, tokom sada već prolazećeg unipolarnog momenta, u periodu od 1992-1995. godine kidnapovan, nasilno odvojen od svoje matice, te naveo da sadašnja BiH može opstati samo na osnovu vještačkog produžavanja tog nasilja, i javnih laži koje ga podupiru, koje izlaze “iz usta Bakirovih, Morin Kormak, Hojta Jia, Valentina Incka, ili bilo kog britanskog diplomate”.
Pavić je naglasio da tu laž može konačno nadvladati samo svijest koja je stvorila Srpsku – svijest naroda koji je, mimo cijelog svijeta, glasao u maju 1993. protiv Vens-Ovenovog plana i sačuvao svoju državu, a koju, u to ime, sada održava Dodik.
“Jer iz te svesti proizilaze i istrajnost, akcija, spremnost da se brani istina, odnosno ono što je naše. Laž je korozivna… I zato će se trula sarajevska građevina sama raspasti, a ono što ostane zdravo, Srpska, samo nam pasti u krilo. Naravno, ako u dovoljnom broju i sami takvi ostanemo. Naravno, isto važi i za Kosovo”, smatra Pavić.
