Tajna zločina u Velikom parku

Odgovor SDS-u

– Veliki park. Kako bi se prikrilo ubistvo, Ministarstvu odbrane je proslijeđena naredba da se izda sljedeći dokument:

„Republika Bosna i Hercegovina; Ministarstvo za narodnu odbranu; Štab Teritorijalne odbrane Sarajevo; broj 021 288 – 1; Sarajevo; 21. maja 1992. godine.

Kriznom štabu Srpske demokratske stranke:

Povodom više zahtjeva kriznih štabova Srpske demokratske stranke, Pale, Ilidža, Vogošća, da se izda zvanično saopštenje o sudbini osam rezervnih vojnika srpske nacionalnosti koji su zarobljeni od strane pripadnika Teritorijalne odbrane RBiH u borbama na Dobrinji 22. 4. 1992. godine, Štab Teritorijalne odbrane Republike Bosne i Hercegovine izdaje sljedeće saopštenje:

Nakon obavljenog razgovora sa svim zarobljenim vojnicima, isti su se izjasnili da ne žele povratak u redove Jugoslovenske narodne armije, niti prelazak u redove Teritorijalne odbrane Republike Bosne i Hercegovine, već da im je želja da se vrate kućama, pošto su prisilno mobilisani, tako da o njihovoj daljnjoj sudbini nemamo bližih informacija”
Tako je glasilo saopćenje koje su potpisali tadašnji ministar odbrane RBiH Jerko Doko i komandant, pukovnik Hasan Efendić, a čiji faksimil je i prikazan u dokumentarnom filmu Arijane Saračević-Helać o političkim ubistvima.

Izjava komandanta

U nastavku TV priloga donesena je Efendićeva izjava:

Hasan Efendić, komandant Štaba Teritorijalne odbrane RBiH:

– Do tog potpisa, ti ljudi bili su živi i zdravi. Gdje su se nalazili, ja stvarno ne znam, ali sam znao da treba da dođu u Teritorijalnu odbranu. Međutim, da budem potpuno iskren, ja tek kad sam 1994. došao ovdje iz inostranstva u Bosnu i Hercegovinu, saznajem da su ti ljudi ubijeni.

Nestanak Nedžada Herende, informacije Fikreta Muslimovića

Podsjećanja radi, o odgovornosti zloglasnih „Ševa” za zločin u Velikom parku godinama je nadugo i naširoko pisala i „Slobodna Bosna”, direktno optužujući Nedžada Herendu za pokolj nad vojnicima JNA.

– Izvori SB iz Haga i Sarajeva tvrde da je najvjerovatniji ubica vojnika JNA u sarajevskom Velikom parku zapovjednik zločinačke parapolicijske formacije „Ševe” Nedžad Herenda već deset godina stanovnik holandskog grada Amsterdama. Navodno je Herenda, predratni sarajevski taksista, a tokom rata najpovjerljiviji egzekutor, zadužen za “unutrašnje likvidacije” bošnjačkog političkog i policijskog vrha, priznao da je on sa svojim “suborcima” iz “Ševa” likvidirao zarobljene vojnike u Velikom parku – objavio je Senad Avdić 30. avgusta 2007. godine u tekstu u SB-u pod naslovom „Svjedoci za pokolj nad regrutima JNA terete Matića, Prazinu i Ugljena koji su odavno likvidirani!?“

Davor Matić Mišo, jedan od komandanata specijalne jedinice Armije BiH pod komandom Jusufa Prazine, 1993. godine ubijen je u mafijaškom obračunu između lokalnih “branitelja grada” u sarajevskom naselju Alipašino Polje. Juka Prazina je, podsjetimo, ubijen u Belgiji 1994. godine. Ugljen je likvidiran 1996. godine u sarajevskom naselju Aneks, a nakon toga Herenda je otet i pokušali su ga ubiti, ali je preživio užasnu torturu te poslije toga misteriozno napustio BiH.

– S dosta razloga vjeruje se da je Herendin odlazak iz BiH bio dio aranžmana koji je sklopio s Tužiteljstvom u Hagu, u okviru kojeg je on za “holandske papire” (vjerovatno i promjenu identiteta!) pristao svjedočiti o zločinima u ratnom Sarajevu – objavio je Avdić 2007., također donoseći detalje o tome da su bivši ministar odbrane Jerko Doko i komandant TOBiH Hasan Efendić u proljeće 1992. zajedničkim pismom “informirali” Krizni štab SDS-a da su zarobljenici „živi i zdravi, da su im u Sarajevu ponuđene čak tri opcije: da pristupe oružanim snagama BiH, da se razmijene za zarobljenike u srpskim zatvorima, te da, jednostavno, slobodno otputuju svojim kućama”.

– Vojnici JNA su, pišu Doko i Efendić, izabrali ovu treću, “miroljubivu opciju” i napustili Sarajevo bez ikakvih problema i vjerovatno su već sa svojim obiteljima… – objavio je Avdić uz opasku i da je jedan od potpisnika ovog pisma za SB rekao kako su u vrijeme pisanja odgovora raspolagali takvim informacijama, a da su ih Doki servirali Enver Mujezinović i Fikret Muslimović.

Avaz