U Hagu je i zvanično okončan rad Međunarodnog suda za bivšu Јugoslaviju. Za Srbe su to bile dvije decenije drakonskih kazni i selektivne pravde.
Poslije 24 godine rada, stavljen je katanac na Tribunal. Presuđeno je za 98 lica- Srbima na ukupno 1.200 godina zatvora, Hrvatima na 166, Bošnjacima na 41 godinu. Glavni tužilac, Serž Bramerc zamjera da su neki procesi trajali predugo i priznaje da mnoge žrtve još čekaju pravdu.
– Meki predmeti su trajali predugo, neki su imali neočekivane ishode i moramo da se zapitamo da li smo bili dovoljno fokusirani na zajednice kojima smo služili i da li smo ispunili njihova očekivalja. Nedavno je sud izrekao posljednje presude, reagovanja u bivšoj Јugoslaviji bila su snažna kao i uvijek. Ima političara koji osporavaju presude a zločinci se smatraju herojim a- rekao je Bramerc.
Razloga za zadovoljstvo jedino mogu imati bošnjačka udruženja žrtava koja su jedina i prisustvovala ceremoniji. Članovi porodica ubijenih i kidnapovanih sa Kosmeta, s druge strane, održali su simbolično suđenje, na kojem je Tribunal dobio doživotnu robiju i vječni sram. Za Republički centar za istraživanje rata i ratnih zločina, to je politički sud.
– Vidimo da Haški tribunal nije zadovoljio pravdu, potpuno je jasno da nosu svi procesuirani, te da nije došlo do pomirenja – smatra Milorad Kojić, direktor Centra.
Haški sud ne da nije ostvario proklamovani cilj – pomirenje u regionu, nego je, kako je primijetio predsjednik Narodne Skupštine Republike Srpske Nedeljko Čubrilović, pogoršao netrpeljivost među narodima.
– Ako se zna i to da je u Hagu optužen gotovo cijeli vojni, politički i policijski vrh Srbije i Republike Srpske, uključujući i oba predsjednika Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića, dok niko od čelnih ljudi iz druga dva naroda nije odgovarao, jasno je da je Haški tribunal od osnivanja imao samo jedan cilj – kazniti i proglasiti krivim samo jedan narod u bivšoj Јugoslaviji – smatra Čubrilović.
Iza Tribunala ostala je i velika arhiva dokumenata, koju Srbija mora da sačuva ili vrati. Srbija je najlošije prošla i istorija bi prema srpskoj ulozi u ratu mogla da bude milostivija nego sud, kažu stručnjaci.
– Važno je da uvijek imamo pristup Brionskim transkriptima, jer će mnogi istoričari i pravnici donijeti zaključak da li su Srbi protjerani planski ili su sami bježali – smatra novinarka Ljiljana Smajlović.
Advokat Slobodan Zečević kaže da se, prema njegovoj procjeni, radi o vjerovatno više od milion dokumenata.
– Mislim da je Srbiji najveći broj dokumenata dala, više od Hrvatske, BiH ili Makedonije – kaže Zečević.
Generalni sekretar UN Antonio Guteres poručio je da ne postoji kolektivna krivica i da se politički predstavnici naroda moraju distancirati od retorike prošlosti, jer će evropske integracije zahtijevati poštovanje odluka suda.
