I Srbi povratnici u Sanski Most i okolinu sve češće napuštaju ovu opštinu u potrazi za boljim životom. Oni koji ostaju, suočeni su sa brojnim problemima. Nedostatak struje, vode i putne infrastrukture – samo su neki od njih.
Lušci Palanka – nekad jedno od najbogatijih srpskih sela u okolini Sanskog Mosta.
Danas – pusto mjesto.
Srbi protjerani u posljednjem ratu, ove godine obilježavaju 20 godina od početka povratka u rodno mjesto.
Međutim, razloga za slavlje nema, jer od kraja rata, u Lušci Palanci vrijeme kao da je stalo.
– U proteklih desetak godina vratilo se i nešto mladih ljudi koji su opet morali, nažalost, da odu i potraže bolje uslove. Radi zaposlenja, egzistencije i života, priča Borislav Tešić, sekretar Savjeta mjesne zajednice Lušci Palanka.
Za odlazak, kažu sanski Srbi, razloga ima mnogo. Zastarjela infrastruktura, nezaposlenost ali i nerazumijevanje odgovornih, samo su neki od problema.
– Imamo još domaćinstava koja nemaju struju, imamo domaćinstava koja nemaju vodu, i put naravno. To su tri elementarne stvari koje pojedinima još nisu omogućene, ističe Alen Marić, paroh Sanski.
Ipak, ovi ljudi nisu zaboravljeni. Zavičajno udruženje Sanjana “Grmeč” iz Banjaluke pobrinulo se da Srbima povratnicima u Sanski Most, olakša i uljepša proslavu Božića.
Najugroženijim porodicama uručili su 103 paketa sa hranom i sredstvima za higijenu.
– Ima ljudi kojima ta pomoć jako puno znači i koji nemaju novčana sredstva da kupe, a takođe im puno znači da ih mi obiđemo, da malo popričamo s njima, pogotovo ljudima koji su sami, priča nam Aleksandra Ribić Stojaković, predsjednica Zavičajnog udruženja Sanjana “Grmeč”.
Prije rata u Sanskom Mostu i okolini živjelo je oko 25 hiljada Srba, danas ih je tek oko hiljadu, uglavnom starih i nemoćnih.
Većina njih, kako kažu, ne žive već preživljavaju.
