Bio je najopasniji policajac u Banjaluci, kome se nije izmakao nijedan lopov, a danas je najstariji volonter Crvenog krsta RS. Mitar Medović (93) je u penziji je već 52 godine, ali i danas starim poni biciklom nosi hranu i lijekove iznemoglim starcima, mnogo mlađima od sebe.
Okićen ordenjem, uspravnim hodom partizanskog podoficira, stari čuvar zkona svakog jutra ulazi u oronulu baraku, u prostorije mjesnog Crvenog krsta u banjalučkom naselju Borik. I tako već pola vijeka. Svoj prastari poni uvozi u hodnik. To mu je jedino prevozno sredstvo, kojim krstari od Nove Varoši do Starčevice. Automobil nikad nije vozio, čak ni službeni.
Ukrali poklon ministra unutrašnjih poslova
Imao je Mitar i moderni bicikl, koji mu je 2009. poklonio tadašnji ministar unutrašnjih poslova Stanislav Čađo. Ministar poklonio, lopovi ukrali.
– Nikad ih nisu uhvatili. Nema danas ko da ganja lopove, kao što sam to ja nekad radio. Za 15 godina službe u Banjaluci meni nije izmakao nijedan prevarant, špijun, šumaradica, ni švercer – kaže Mitar.
U njegovo vrijeme gradski mangupi su govorili: od Mitra možeš pobjeći, ali se sakriti ne možeš! Rijetko se hvatao pištolja, još rijeđe pucao, a nikad prestupnika nije ranio, čak ni kad „pruža otpor prilikom privođenja“. Te se stvari, kaže, rješavaju „drugim sredstvima“. Otkrivao je najteža krivična djela i nikad se nije desilo da dokazi koje pribavi budu osporeni na sudu.
Zbog politike u penziju sa 42 godine
– Kad sam bio na prijemu kod ministra Čađe, rekao mi je: Mitre, da mi zakon dopušta, sutra bih te vratio u službu, sve bi ti ove kriminalce pohvatao – havali se Mitar.
Ali, umesto hvatanja kriminalaca, Mitar se, u najboljim godinama, sticajem životnih i političkih okolnosti, uhvatio ukoštac sa siromaštvom i bolestima, a toga je, uprkos uvriježenom vjerovanju, bilo i u Titovo zlatno doba. Čistka ratnih kadrova nakon Rankovićeve smjene pomela je 1967. i Mitra Medića.
– Imao sam 42 godine kad su me otjerali u prijevremenu penziju. Nisam mogao da sjedim besposlen, pa sam se aktivirao u Crvenom krstu – kaže Mitar.
Najbolji banjaluički policajac, tako je postao najbolji humanitarac volonter. Svjedočeo tome i Zlatni znak Crvenog krsta RS, nagrada za životno djelo i Krst milosrđa, kojim ga je 2014. odlikovao predsjednik RS Milorad Dodik.
Svi Mitrovi ordeni
– Imam i dva ordena od Tita: Orden rada sa srebrnim vjencem i Orden zasluga za narod – hvali se Mitar.
U Narodnu miliciju primljen je 1945. direktno sa fronta. Sa četiri razreda osnovne i trgovačkim zanatom bio je uzor učenosti. Uz rad je završio gimnaziju, podoficirsku i političku školu, te kurs iz kriminalistike. Htio je i na fakultet, ali mu, veli, nisu dali.
– Otvoreno su rekli, ako Mitar ode u kancelariju, ko će raditi na terenu – priča Mitar.
Za uspjeh u službi 1952. nagrađen je – premještajem iz Foče u Banjaluku, tu se oženio Dostanom Prpom, rezervnom kapetanicom JNA, skućio se, postao kultni čuvar reda i zakona, a potom i šampion humanosti.
– Vodim najveću i najaktivniju mjesnu organizaciju Crvenog krsta. Samo od prodaje markica povodom Nedelje CK skupili smo 3.000 KM, a to je više nego sve druge banjalučke organizacije zajedno. Brinemo o 1.500 penzionera i oko 1.000 siromašnih – referiše Mitar Medić.
Suprugu na sud zbog drva
Mitra bije glas da je 1955. „zbog dva metra drva prijavio rođenu ženu“, ali on tvrdi da nije baš tako. – Ona me danima opominjala da kupim drva, jer će nam se deca posmrzavati, a ja nikako da stignem. I ona, šta će, snađe se. Jednom idem s posla, a seljak istovara u moj podrum drva bez čekića.
Odmah ga privedem, a moju ženu, koja je kupila drva na crno, predložim za svedoka na sudu. Da nisam, komšije bi prijavile mene- priča Mitar.
Poklon „EuroBlica“
Među mnogobrojnim priznanjima i poklonima, čika Mitar na počasnom mestu čuva komplet knjiga Jovana Dučića, dar „EuroBlica“ za doprinos humanosti.
Penzija 350 KM
– SFRJ me oterala u prevremenu penziju, a Republika Srpska mi je, revizijom, smanjila penziju za 100 KM, tako da mi je ostalo 350 KM mesečno – kaže Mitar Medović.