Obično kada nemate rješenje onda imate problem koji se može riješiti na osnovu dijagnoze.
Ako je tkivo maligno – mora da se odstrani makazama.
Ako je benigno – onda treba da se drži pod kontrolom.
Ako niti smrdi niti miriše – ostaje vječna zabluda i sve usmrđeno, a doktori posla rade svoj posao na štetu pacijenta.
Čini se da je treća opcija najpribližnija najtačnijem odgovoru.
Takvo je stanje u Rudar Prijedoru, klubu slavne tradicije, sa devet decenija ponosne istorije, u kojoj je slavljenička titula u godini jubileja svjesno prepušta nekoj tamo, bez potcjenjivanja, Zvijezdi-09 koja postoji deset puta manje nego prijedorski velikan!!! I toi sve uz prećutnost Upravnog odbora kluba u kojem su visokopozicionirani funkcioneri Saveza iz banjaluke u institucijama BiH, a ne reaguju kao da im je Rudar Prijedor strani pojam ili nametnuta obaveza, a upravo uz pomoć kluba su dospjeli do visinika koje su mogli samo da sanjaju.
Poslije odlaska Zlatka Jelisavca sa mjesta šefa stručnog štaba ekipa Rudar Prijedora je preporođena, Nedžad Žerić je naslijedio Jelisavca, a uspješni mladi trener Srđan Marjanović dosadašnjeg pomoćnika Sašu Keranovića koji je, uz upravu i šefa Jelisavca bio glavni zagovornik ostanka u Prvoj ligi Republike Srpske?!
Prijedorčani su na debiju Žerića kao šefa kod kuće pobijedili neugodnu Slaviju iz Istočnog Sarajeva 4:0, a danas su istim rezultatom pobijedili i Podrinje u Janji. Statistiku ćemo izvlačiti ako bude bila potrebna kasnije, sada nemamo vremena jer je suština sasvim druga.
Najlogičnije je bilo, da je pored smjene neuspješnog trenera Jelisavca čiji su magloviti proizvodi uspješno prodani retorički potkovanim inertnim odnosom i taj tandem “iz hladovine” podnio ostavku jer nema svoje izgrađeno niti formirano mišljenje, već sa danima i danima zakašnjenja reaguje na ono što je cijela Republika Srpska “preguslala” odavno, a oni, čuj, sjete se konferencije za novinare da ispadnu bitni i “zaštitnici” Rudar Prijedora!
Jedini, iz današnje garniture upravljačke strukture kluba, a sa sobom ima i drugi adut – mladost i entuzijazam, je svakako predsjednik Skupštine Ognjen Hrnjak, uvijek otvoren za razgovor, dijalog, čak poznajući novinarsku profesiju kaže i nešto uz opasku: “ovo je u povjerenju, nemojte zloupotrijebiti”. Odmah da se razumijemo nije on “doušnik” niti “neprijatelj”, ali jeste čovjek koji voli klub, kao bivši igrač, dijete Grada Prijedora, uzorni visokoobrazovani žitelj i pedagoški vaspitan čovjek. Stojana Janjetovića, bivšeg igrača i naslijednika Gorana Mikanovića, takođe bivšeg fudbalera ne možemo da ocijenjujemo jer je premalo na funkciji, ali na osnovu akcija koje je pokrenuo za vrlo kratko vrijeme može se naslutiti i vidjeti da želi dobro, da hoće, da ima energiju i da je posvećen poslu, želi da od Rudar Prijedora napravi instituciju kao što je nekada bio a u međuvremenu se srozao.
I dalje, na vidiku, poslije sada već bivšeg direktora Vukašina Đakovića, koji je davno upozorio na sve i već viđeni scenario koji se nažalost dogodio, nema nikoga ko bi mogao da bude “ambasador” Rudar Prijedora i fudbala u Gradu na Sani.
Ako premotamo sponzore, gradonačelnik Milenko Đaković je bivši golman Rudara iz Ljubije, čovjek sporta i racionalista, koji zbog političkih i profesionalnih obaveza nema mnogo vremena da se bavi Rudar Prijedorom, ali zato ima pogrešne ljude oko sebe koji su mu iskrivili sliku da bi oni prosperirali. Ali je vrijeme pokazalo ko je u pravu – oni što pišu degutantno ili oni što pričaju naprazno! Nećemo da upotrebimo goru riječ, namjerno.
Stanko Vujković iz RŽR “Ljubija” je do sada jedini “pogađao” sa predloženim osobama na odgovorne funkcije jer poznaje, i te kako, materiju, za razliku od rudničkog kolege Mladena Jelače koji godinama maši u procjenama kadra i resursa, a samim tim i etičkim vrijednostima koje se, nažalost, prelamaju preko kluba slavne tradicije i bogate istorije. A poređenje njih dvojice u Rudar Prijedoru se svodi na prvog – marginalno i na drugog galvnokomandujućeg.
Elem, poslije Zlatka Jelisavca morao je da ode i bahato-mediokritetski Upravni odbor koji je podržavao neuspješnog trenera u nastojanju da Zvijezda-09 iz Etno sela Stanišići napravi nedostižnu bodovnu prednost u odnosu na Rudar Prijedor. Ti bajni članovi uprave kluba, da ih ne imenujemo, ne stvaramo reklamu jer su sami sebi dovoljni u samoreklamiranju, su saučesnici u ovom rezultatskom neuspjehu i nisu se pokazali ni kao ktitori kluba iako im to odgovorne funkcije dopuštaju. Neće ljudi da remete svoj mir i beneficije. Hladovina je preča od bilo kakvog talasanja, a onda se sjete, negdje u Univerzumu da pokupe pamet. Nije problem da je uzmu da se duhovno i mentalno obogate, već je problem što se poslije toga prave mnogo pametni!
Jer, ako izuzmemo Stojana Janjetovića, koga ipak treba pustiti da se dokaže, po pitanju proslave 90 godina kluba, Dalibor Majkić i Ranko Vučković ne zaslužuju da više budu dio, sada je već izvjesno, vicešampionskog kolektiva fudbala Republike Srpske. Dobiće zahvalnice i diplome za drugo mjesto i da mjesta i pozicije prepuste onima koji hoće da rade, da se bore, vjeruju i zalažu, šire entuzijazam i ljubav. Koji se ne predaju, pogotovo ne poslije funkcija koje su im pale s neba, već koji se bore za fudbal da bi iznjedrili funkcionere.
Da je imalo morala ostavke bi pljuštale poslije Janje jer, ne zaboravimo, Upravni odbor je podržavao Jelisavca sve dok nije napravio bodovni minus, a onda se napravio pametan da “ubije” samo trenera, s kojim je do tada bio “kao nokat i meso”.
Da budemo otvoreni do kraja, koliko god to nekome smetalo i bolilo: Dalibor Majkić i Ranko Vučković nisu rješenje, oni su problem!
O Stoletu Janjetoviću ćemo kasnije, kada vidimo da li se uklopio u gore navedeni tandem ili će biti samo kolateralna šteta!?
Za sada čovjek jedini, nešto, radi, i priprema jubilej.
