Profesor na Filološkom fakultetu u Beogradu i Filozofskom fakultetu na Palama Miloš Kovačević rekao je da bi svako od Srba koji bi pristao na priznanje “bosanskog jezika” napravio jednu od najvećih nacionalnih izdaja u srpskoj istoriji, jer bi ukinuo i Srbe i srpski jezik u BiH.
On upozorava da Srbi ni pod kakvim uslovima ne smiju prihvatiti “bosanski jezik” kao jezik Bošnjaka, ako žele ostati Srbi i sačuvati Republiku Srpsku.
Kovačević za Euroblic navodi da je na lingvističkom planu “bosanski” samo političko ime srpskog jezika i naglašava da Srbi kao autonoman narod sa autonomnim jezikom u BiH ne mogu niti smiju prihvatiti naziv “bosanski jezik”, s obzirom na to da se on ne odnosi na jezik bošnjačkog naroda nego na jezik svih stanovnika BiH.
On naglašava da je bez sumnje “bosanski” najveća prijetnja srpskom jeziku, jer, kako kaže, naziv “Bosanski jezik” podrazumjeva sadržaj “jezik BiH” i tim sadržajem pokriva sve konstitutivne narode u BiH.
– U saodnosu naziva za jezik, jednozemaljskog “bosanski” i jednog nacionalnog “srpski” – bosanski je nužno nadređen, a srpski bi bio samo njegova nacionalna varijanta – kaže Kovačević.
On ističe da agresivno nametanje naziva “bosanski jezik” za Bošnjake znači redefinisanje prošlosti BiH, posebno bosanskohercegovačke kulturne baštine, pa Bošnjaci počinju da falsifikuju kulturnu baštinu BiH, dodajući da nisu rijetke tvrdnje da je Povelja Kulina bana napisana bosančicom, nasuprot naučnim činjenicama da je bosančica zapravo brzopisni tip srpske ćirilice.
– Vraćanje digniteta moguće je prije svega, kroz obezbjeđenje drugačijeg institucionalnog, odnosno političkog odnosa prema srpskom jeziku i ćirilici. Institucionalna nebriga za srpski jezik i ćirilicu posebno je izražena u Republici Srpskoj – naglašava Kovačević.
On je naglasio da se katastrofalna jezička nekultura može zaustaviti jedino uvođenjem srpskog jezika i jezičke kulture na sve fakultete bez izuzetka, a na svim prostorima na kojima Srbi žive ćirilica se može sačuvati tako što će biti jedino službeno pismo cijelog srpskog naroda.
– Neophodno je što prije napraviti zajednički ćirilićni bukvar ekavskog i ijekavskog izgovora, koji će biti potvrda početka praktične realizacije službenog statusa ćirilice kod Srba bez obzira na to gdje žive – kaže Kovačević.
On navodi da je nedavno uvođenje takozvanog bosanskog jezika u australijske srednje škole dobro izlobirano od Bošnjaka i njihovih svjetskih promotera.
Kovačević smatra da je ovo svojevrsna podrška unitarnoj Bosni i težnji Bošnjaka da BiH bude zemlja “Bosanaca”, kao jedinstvenog “zemaljskog” naroda, bez obzira na njihovu vjersku nejedinstvenost.
