Spoljna politika BiH postala je puka refleksija unutrašnje! Da više služi za zbrinjavanje stranačkih kadrova i ispunjavanje njihovih želja i potreba, nego za promociju BiH u svijetu, primjeri su brojni. Posljednji stiže iz dalekog Јordana.
Surova bh. realnost – skoro četvrt vijeka nakon rata, više od 150 kolektivnih centara! I u njima, u ponižavajućim uslovima više od 8.000 unesrećenih! Јoš desetine hiljada, sličnog statusa izvan centara!
Sirova bh. realnost – amnestirana od krivične, materijalne i moralne odgovornosti – “usrećene” kvazi diplomate po sjedištu i po svijetu raspršene. No prvi, koji jedva preživljavaju, smješteni na 10-ak metara kvadratnih prostora, račune za smještaj plaćaju drugima, kojima su i stotine kvadrata nedovoljne! A takav je ambasador BiH u Јordanu, Haris Lukovac!
Sa “bogatom” reputacijom AID-ovca, ratnog “Crnog bisera” i vjernog pratioca Alije Izetbegovića, umjesto u pritvorsku ćeliju, Lukovac je stigao u luksuzne rezidencijalne odaje u Amanu. Čekalo ga je “samo” 220 kvadrata! Za njega i porodicu -premalo ! Pisao je molbu, potom urgenciju, pa još jednu…
“Postojeći stan, iako impresivne kvadrature od 220 metara kvadratnih, ne odgovara mojim potrebama, zbog velikog broja članova moje porodice. Naime, moja porodica broji šest članova”, navedeno je u urgenciji.
I šta bi drugo u centrali, nego zadovoljiti potrebu sarajevskom “miljeniku”. Umjesto besplatne rezidencije od “nedovoljnih” 220 kvadrata, koja je u vlasništvu BiH, i u kojoj je prethodnik bez pogovora ambasadorovao, prihvaćeno je “optimalno” rješenje – čak 270 iznajmljenih kvadrata, koje je Lukovac sam odabrao! Dva salona, tri kupatila, četiri spavaće sobe, vešeraji, garderoberi…. od 1. septembra 2015. godine zadovoljavaju perverzne stambene potrebe izbirljivog “Crnog bisera”. Kirija, naravno, o trošku nezadovoljnih bh. građana!
Gotovo apstraktno izgleda i dopis u kojem je Lukovac “velikodušno” te 2015. godine, “neznalicama” u centrali, prepiskom objašnjavao i kako da “promiješaju” novac sa MIP-ovih golemih budžetskih stavki, da bi platili kriju! I “podsjećao” ih da je slično učinjeno i u konzulatu u Štutgartu. Naime i tamošnji konzul na raspolaganju je imao besplatan petosoban stan, ali su mu ipak bh. građani, plaćali veći, bolji i “uslovniji”!
Haris Lukovac i njegovi saradnici iz ambasade, na telefonske pozive ovih dana nisu odgovorali! Pitanja o ovom svojevrsnom bezobrazluku ignorisali su i vječno “putujući” ministar Igor Crnadak, koji se tek povremeno prizemlji na bh. tlo, i njegova pres služba.
– Naši političari jednostavno ne mogu ili neće da shvate da troše novac građana ove zemlje. Novac porskih obveznika jedne vrlo siromašne zemlje – kaže Ivica Ćavar iz Centra civilnih inicijativa.
Samo ovi prohtjevi porodice Lukovac, siromašnu zemlju i iste takve građane već su koštali oko 150.000 KM. A slični, ostalih nezajažljivih diplomata i saradnika, budžet godišnje “orobe” za 5,3 miliona KM.
– Postoje u toj diplomatiji neki ambasadori koji su od ovoga lidera od onoga lidera, “privatni”. Mi stvarno moramo napraviti neke kriterije koji važe za svakoga – kaže Senad Šepić, član parlamentarne Komisije za spoljne poslove BiH.
I dok zakonodavna bh. vlast “pravi” jalove kriterijume “za svakoga” obično uoči izbora, izvršna svoje privatne ambasadore iz bh. budžeta u kontinuitetu “časti” raznim benefitima. Prije samo koji mjesec resorni ministar i kolege mu u Savjetu kreirali su novu osnovicu za obračun plata u DKP mreži. I opet je, među nekolicinom “miljenika” prednjačio Haris Lukovac. Uz ambasadorski koeficijent od 4,2 osnovicu su mu uvećali za čak 250 KM, a mjesečnu platu za više od 1.000 KM. Očigledno je “Crni biser” postao dijelom zaštićene biserne niske sa Marijin dvora koja nemilice troši! Dok ešaloni obespravljenih protestuju i po kontejnerima prevrću!
