Kako NATO može pomoći onima koje želi vidjeti kao pobjednike na izborima? Specijalnim operacijama. Neurovar (Neurowar) je naziv za nervno ratovanje, najnoviju alatku hibridnog rata, čemu je posebno izložen Dragan Lukač, prvi čovjek policije Srpske, piše Predrag Ćeranić, dekan Fakulteta bezbjednosnih nauka Univerziteta u Banjaluci, u autorskom tekstu za portal Sveosrpskoj.
Tekst prenosimo u cijelosti:
“Tata lav”, kako sebe voli da naziva Davor Dragičević, otac tragično preminulog Davida Dragičevića, potpomognut medijskom podrškom BN Televizije, nastavlja da tjera po svome.
Sa svakodnevih okupljanja na banjalučkom Trgu Krajine, odakle direktnim uključenjem BN otvara svoj udarni Dnevnik, i pored iscrpnog objašnjenja koje je javnosti pružilo Okružno tužilaštvo u Banjaluci da David nije otet, mučen i silovan, i dalje etiketira ljude kao saučesnike u ubistvu njegovog sina i prijeti da oktobarskih izbora neće biti ako se ubistvo ne rasvijetli.
Institucije i ustanove Srpske za Davora su “zločinačke organizacije” a ministar Dragan Lukač “nije otac četvoro djece već psihopata i sotona”.
Kada bi neko Davora Dragičevića nazvao psihopatom vjerovatno bi “zaradio” krivičnu prijavu i bio medijski “razapet” od blogera i portala, što se upravo dešava Dušku Vukotiću, predsjedniku jedne od patriotskih organizacija proisteklih iz odbrambeno-otadžbinskog rata, zbog stava o aktivnostima grupe Pravda za Davida.
To je i razlog što mnogi, koji ne opravdavaju ono što se dešava na Trgu Krajine, ćute i javno se ne oglašavaju, već čekaju oktobarske izbore da svoj stav “ubace” u biračke kutije. Naravno, ako “Tata lav” dozvoli da se izbori održe.
Sa skupa održanog u nedjelju, 15. jula ove godine, Dragičević je poručio da će treći veliki skup biti održan veče uoči oktobarskih izbora, kao i da mu dozvola za to nije potrebna, jer nema od koga da je traži.
Ljudima iz MUP-a poručio je da im “jednog dana ta lijepa plava uniforma neće značiti ništa”, da bi nastavio sa “na ormaru još stoji natpis koji ću donijeti ovdje i zalijepiti preko usta Davidovih: Imam život jedan, i za njega ću da poginem. Naravno, sine moj, tata će da pogine za tebe ako ne budu li izišli sa pravom istinom i pravdom.”
Šta reći?
Da li je Davor svjestan šta govori, i treba li ga uzimati za ozbiljno?
Povodom predstojećih izbora u BiH oglasio se i NATO sa samita održanog nedavno u Briselu.
U Briselskoj rezoluciji, pored naglašene želje za stabilnošću zapadnog Balkana, NATO je izrazio svoju zabrinutost i nadu da će oktobarski izbori u BiH proteći u demokratskoj atmosferi.
Kako izgleda kada NATO brine o demokratiji vidjeli smo na primjerima Libije i Sirije, zemalja u kojima je NATO podržao “opoziciju” (terorističke organizacije) u borbi protiv “diktature” (legitimnih vlada međunarodno priznatih zemalja).
Sa NATO samita upućene su četiri važne poruke.
Prva je adresirana na Srbiju – NATO će podržati razvoj bezbjednosnih snaga na Kosovu i Metohiji – čime Alijansa izlazi izvan okvira rezolucije 1244.
Druga poruka glasi: NATO je posvećen stabilnosti i bezbjednosti Zapadnog Balkana, što de fakto znači da planira sve zemlje staviti pod NATO kišobran. Dakle, stabilni ste ako ste u NATO, ako niste, nećete biti stabilni.
Treća poruka odnosi se na predstojeće izbore u BiH. S tim u vezi NATO je izrazio očekivanja da će biti održani po demokratskim standardima i na taj način se deklarisao kao politička organizacija koja brine o izborima u BiH, i pomno ih prati.
Ujedno, u BiH NATO prati i proces knjiženja vojne imovine sa entiteta na BiH, što bi bila četvrta poruka, bez obzira što se na taj način narušava entitetima Dejtonom zagarantovan procenat teritorije. Naime, ako se Srpskoj oduzmu kasarne sa velikim zemljištem u posjedu, Srpska neće imati ni približno 49 odsto teritorije, a imovinom BiH biće prošarana kao leopardova koža.
Da je za zapadni Balkan u pripremi “velika oluja” potvrdio je i Londonski samit o zapadnom Balkanu, održan 10. jula, peti u nizu u Berlinskom procesu.
Više od svega govori izjava Tereze Mej da će Britanija iz Fonda za prevenciju konflikata, bezbjednost i stabilnost udvostručiti sredstva koja izdvaja za bezbjednosne snage zadužene za ovaj prostor, sa 41 na 80 miliona funti, kako bi “zapadni Balkan išao snažno naprijed”.
U BiH, u vojnu bazu u Butmiru kod Sarajeva, već je doputovalo 40 britanskih komandosa kako bi, po riječima britanskog ministra odbrane, spriječili ruski uticaj na predstojeće izbore.
Shodno odluci Vlade Velike Britanije, u pripremi je čitav bataljon za preventivno djelovanje na zapadnom Balkanu, ako se ukaže potreba da jedinica SAS-a bude potrebna, kako bi se “stabilizovala situacija”.
Tako će osim kroz NATO Britanci i samostalno nadzirati predstojeće izbore u BiH da stvari ne bi izmakle kontroli.
Međutim, Londonska konferencija o BiH, kako je nezvanično nazivana u diplomatskom koru, počela je neočekivano, ostavkom dvojice ministara u vladi Tereze Mej, Borisa Džonsona, ministra spoljnih poslova, i Davida Dejvisa, ministra za Bregzit. To govori o britanskim unutrašnjim problemima i da Tereza Mej i nije za Bregzit, iako je učesnicima konferencije poručila da Britanija “sljedećeg marta napušta Evropsku uniju ali je i dalje posvećena unapređenju prosperiteta i bezbjednosti zapadnog Balkana i Evrope”.
Tako, što se tiče britanske politike prema zapadnom Balkanu – ona se neće mijenjati, bez obzira na ostavke ministara.
Tramp je u Briselu održao pridiku liderima evropskih zemalja, NATO članicama, najviše Angeli Merkel, ali i premijerima Španije i Belgije. Neće vas SAD braniti svojim ogromnim izdvajanjima za NATO dok vi “šurujete” s Rusima na ekonomskom planu i potpuno od njih energetski zavisite – zagrmio je Tramp na Merkelovu. Ukratko, ni NATO, ni EU, ni Velika Britanija nisu bez problema.
Šta sve navedeno znači za Republiku Srpsku?
Briti i NATO nastojaće da pošto-poto “uguraju” BiH, tj. Srpsku u NATO savez. Naravno da su u tom slučaju njihovi favoriti na oktobarskim izborima članice Saveza za promjene, a ne koalicija okupljena oko Dodikovog SNSD, koja se ne odriče vjekovnih srpskih veza sa Rusijom, i Srpsku potpuno otvara za kineske infrastrukturne projekte u regionu.
Predsjednik Dodik je u više navrata ukazivao na posljedice upotrebe municije sa osiromašenim uranijom tokom napada koje je tokom odbrambeno-otadžbinskog rata NATO izvršio na položaje Vojske Republike Srpske, a što se i danas manifestuje kroz veliki broj oboljelih od kancerogenih bolesti.
NATO insistira na knjiženju vojne imovine na BiH, a ne prihvata višegodišnji ugovor o zakupu koji bi sa Srpskom moglo sklopiti Ministarstvo odbrane BiH. Sve su to razlozi koji su uticali da stav institucija Srpske povodom NATO prijedloga glasi – vojna neutralnost.
Kako NATO može pomoći onima koje želi vidjeti kao pobjednike na izborima?
Specijalnim operacijama.
Neurowar je naziv za nervno ratovanje, najnoviju alatku hibridnog rata, čemu je posebno izložen Dragan Lukač, prvi čovjek policije Srpske.
Sastoji se u ponavljanju osmišljenih konstrukcija, koje su razorne, njima se gađa porodica onoga ko je meta, kako bi došlo do “pucanja” ličnosti.
Američka DARPA, agencija pri Ministarstvu odbrane, puno je uložila u Neurowar kao projekat.
Srpska je, isto tako, suočena sa daljom operacionalizacijom migrantske krize, koju kanališu strani i domaći akteri.
Lajt motiv u zapadnim medijima i diplomatskim krugovima su Rusi, koji “subverzivno djeluju protiv prijateljskih vlada u BiH, Crnoj Gori i Makedoniji”. U tom nabrajanju, što je interesantno, Srbija se ne spominje. Tabloidi, domaći i strani, plasiraju da “Rusija preko Dodika blokira BiH na putu u NATO”, i da Dodik svako malo putuje u Moskvu i Petrograd.
Doktrina NATO je jasna: cio Balkan primiti u članstvo po ubrzanoj proceduri.
Stoga se smišljaju novi napadi na predsjednika Srpske, kojeg uporno nastoje da “ocrne” bh. i hrvatski mediji, posebno britanski tabloidi koji znaju da utiču na zvanični Vašington. Međutim, istraživanja javnog mnjenja koja se za potrebe stranih ambasada sprovode u BiH, ukazuju da će pobjeda kandidata SNSD biti i ubjedljivija nego što ukazuju rezultati istraživanja koja ovih dana prezentuje javni servis u Srpskoj.
Kakvo će biti raspoloženje biračkog tijela nakon što se osjete efekti povećanja plata budžetskim korisnicima, i nakon što ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov posjeti Banjaluku 17. septembra, kako bi prisustvovao polaganju kamena temeljca Rusko-srpskog vjerskog i kulturnog centra, nije teško pretpostaviti.
Kako onda srušiti Dodika?
Ometanjem sprovođenja izbora i negiranjem izbornih rezultata, odnosno, primjenom “makedonskog scenarija”.
“Makedonski scenario ima nekoliko faza. U prvoj ulica diktira tempo, provocira se policija i traži ostavka ministra unutrašnjih poslova. Zatim se insistira na formiranju “prelazne vlade”, odnosno nove vlade u kojoj se nalaze i ministri opozicionih partija, a koja u datom roku treba da pripremi održavanje izbora.
U Makedoniji je taj rok prvobitno bio 100 dana, pa je produžen, a sve se dešavalo prije izbora. Ostaje da se vidi da li će u Srpskoj biti primijenjena ista matrica, ili će biti na djelu nakon izbora, kada bi predsjednik Dodik mogao biti optužen za “izborni inžinjering”.
Radi se na stvaranju izborne pa i ustavne krize, upravo po ugledu na Makedoniju. U tom kontekstu treba posmatrati zahtjev Aleksandre Pandurević, političke ikone SDS-a, da Savjet ministara BiH treba da formira tim koji će činiti predstavnici Obavještajne agencije BiH, SIPA i Tužilaštva BiH, a koji će vršiti kompletan nadzor nad izbornim procesom.
Zašto je u Srpskoj moguć samo makedonski, a ne ukrajinski scenario?
Zato što policija Srpske nije ukrajinska.
Sve snajperiste sa krovova policija bi lako poskidala i ne bi dozvolila da pucaju po narodu, bez obzira da li se radi o stranim agentima ili domaćim plaćenicima. Policija u Kijevu je bila van funkcije i duboko podijeljena.
Ključ “makedonskog scenarija” u Srpskoj je u uklanjanju Dragana Lukača s pozicije ministra. U Makedoniji je Zapad prisilio premijera Gruevskog da od ministra unutrašnjih poslova traži ostavku, a mjesto ministra ustupi kandidatu Zorana Zaeva, nakon čega se sve odvijalo prema predviđenom planu.
Zaev je pravio nerede, tražeći “fer i poštene” izbore. Zaev ni uz veliku pomoć Zapada izbore nije dobio, ali je DUI, najveća albanska partija koja je po Ohridskom sporazumu dužna da pravi vlast sa makedonskom partijom koja postigne najbolji izborni rezultat (što je bila VMRO-DPMNE, partija Nikole Gruevskog) zbog pritiska stranaca prekršila sporazum i sa Zaevom formirala vladu.
Da se vratimo pitanju s početka teksta: treba li Davora Dragičevića uzimati zaozbiljno? Treba, jer su jako ozbiljni oni koji zloupotrebljavaju njegovu nesreću.
Zašto je “osnažio” vokabular kojim proziva ministra Lukača, pa po Dragičeviću, “Lukač nije otac četvoro djece već psihopata i sotona”?
Zašto Dragičević ističe da neće biti izbora, a naredni “veliki miting” najavljuje na dan uoči izbora, iako mu je poznato da je to dan izborne ćutnje, kada emitovanje političkih poruka nije dozvoljeno?
Ko je odredio taj dan za “veliki miting” i šta se želi postići?
Da li je odgovor – haos?
Vrijeme je da Republika Srpska zaustavi derogiranje svojih institucija i na taj način preduprijedi haos u pripremi.
Vrijeme je da se Krajini vrati njen trg.
Zbog svih koji su za Krajinu i Srpsku pali, kako se ne bi ponovili `41. Јasenovac i druga srpska stratišta.
