Surovo ubistvo 12-ogodišnjeg Slobodana Stojanovića 1992. u naselju Bajrići-Novo Selo, na području Kamenice, još nije dobilo sudski epilog.
Osumnjičena, a poslije i optužena za ratni zločin Elfeta Veseli krila se dugo u Švajcarskoj, gdje je locirana početkom 2016, a ubrzo potom je isporučena BiH.
Tužilaštvo BiH je tereti da je kao pripadnik Diverzantskog voda Komande združenih jedinica Liplje, Kamenica, takozvane Armije BiH, u drugoj polovini jula ili prvoj polovini avgusta 1992. godine ubila Slobodana Stojanovića.
Prema optužnici, ona je na najsvirepiji način ubila dječaka tako što mu je, dok je bio na biciklu, prišla s leđa i zaklala ga nožem.
Zaštićeni svjedok Tužilaštva BiH “S-1” rekao je da je vidio kada je Elfeta Veseli nožem presjekla vrat dječaku Slobodana Stojanovića, ali da nije vidio kada je ispalila jedan ili dva hica iz pištolja koji mu je prislonila na glavu.
Foto: Tužilaštvo BIH, arhivska fotografija/ RAS Srbija
– Sa udaljenosti od nekih osam metara, vidio sam kako Elfeta drži dijete za glavu, uzima nož i govori: “Ako sam ja balinkura, on je četnik”, nakon čega mu povlači nož ispod brade. Ispod vrata je tekla krv, a ja sam okrenuo glavu i čuo krkljanje, kao da je htio nešto da kaže. Ona ga je odgurnula, a kada je pao još je davao znake života. Neko je tada rekao da je tek tada “gotov” – ispričao je “S-1”.
On je dodao da je vidio da je Elfeta, nakon što su je napali za to što je uradila, uzela “dugu devetku” i prislonila je dječaku na glavu, ali da nije vidio kada je ispalila jedan ili dva metka kada je čuo pucanj. Nakon toga, Elfeta je skinula i bacila krvavu košulju i otišla da opere ruke.
– Niko se nije nadao da će to uraditi. Niko je za to nije kaznio, ni Naser Orić, ni Sakib Halilović Kibe. Zulfo Tursunović je upozorio Nasera da će ona to uraditi, na šta je on odgovorio: “Pa šta ću sad. Ubila, ubila”. Ostali su ćutali jer Naseru niko ništa nije smio reći. On je obožavao Elfetu zbog njenih zasluga u ratu. Zajedno su bili u akcijama na Zalazju, Skelanima, Fakovićima, Bjelavcu i smatrao je da je bila dobar i hrabar borac. U akcijama sa Orićem bio je i Kibe – rekao je “S-1”.
Prema priči sudionika tih dešavanja iz juna i jula 1992. godine u selu Donja Kamenica, gdje je u zasoku Sjenokos živio dječak Slobodan sa sestrom, majkom i ocem, bilo je nekoliko pokušaja pregovora da se dječak razmijeni i tako spase.
Mile Vukadinović, tada pripadnik Drugog bataljona zvorničke brigade, bio je stacioniran u reonu Donje Kamenice sa srpskim lokalnim stanovništvom. Nasuprot njih bile su barikade muslimanskih snaga.
– Nakon saznanja šta se desilo dječaku Slobodanu riješili smo da pregovaramo uz pomoć megafona, dovikujući jedni drugima sa brda na brdo. Pošto mene tamošnje stanovništvo nije poznavalo, lokalni mještani su pričali sa muslimanskom vojskom, odnosno sa nekim domarom škole u Bakračima. Rekli smo mu da ćemo razmijeniti i mrtve i ranjene samo da se dijete spasi. On je u prvi mah odogovorio da se neće djetetu ništa desiti, što nas je obradovalo, jer su tog relativno starijeg čovjeka poznavali i mještani. Nakon desetak minuta, po glasu mlađi čovjek je njihovom pregovaraču oteo megafon i rekao da od razmjene neće biti ništa „dok u Zvornik ne dođu tenkovi iz Tuzle” – prisjeća se Vukadinović.
Nažalost, dijete je pronađeno u masovnoj grobnici sa drugim vojnicima, otprilike, šumskim putem, oko 15 kilometara od mjesta gdje je živio sa roditeljima.
– Njegov otac je kasnije tražio da mu kažu gdje je ubijen da bi mogao da ga sahrani, ali mu ni to nisu htjeli reći. Prema kasnijim saznanjima od lokalnog muslimanskog stanovništva, nedvosmisleno je potvrđeno da je dječaka svirepo usmrtila Albanka Elfeta Veseli (32), kojoj je, navodno, nekoliko članova porodice stradalo u borbi sa pripadnicima Vojske RS, te da je ovaj čin uradila iz osvete – navodi Vukadinović.
On je istakao da je porodicu Ilije i Desanke Stojanović i prije rata poznavao, istakavši da su živjeli od poljoprivrede, važili za poštenu porodicu, te da su imali dvoje djece.
– Nakon Slobodanove smrti, kasnije, umire njegova majka Desanka, potom otac Ilija, a ostala je samo njihova kćerka Slađana, koja je udata i ima troje djece – rekao je tada Vukadinović.
Rezultati obdukcije dr Slobodana Stojanovića dostavljeni su prije više od 15 godina Tužilaštvu BiH, državnim organima Republike Srpske i Srbije, kao i Haškom tribunalu.
Prema izjavi koju je Slobodanov otac Ilija dao istražnim organima RS, dječak je 27. jula od njega tražio da ga pusti da se vrati u selo i dovede psa koji je ostao vezan u kućnom dvorištu.
– Nismo mu dozvolili. On je, kasnije, sam otišao preko barikade rekavši da ide da pusti psa, što mi je potvrdio i naš vojnik na barikadi. Nakon toga je stigao do muslimanskih barikada. Kada smo sutra sa njima razgovarali, sa brda na brdo, rekli su mi da ne brinem, da je dijete na sigurnom u Tuzli. Raspitujući se za sudbinu moga djeteta saznao sam od više muslimana da je dijete ubijeno i da ga je ubila Elfeta Veseli zvana Kosovka, kćerka Rahmana, šumara koji je živio prije rata u Vlasenici u naselju Piskavice. Sina sam pronašao 16. juna 1993. u zaseoku Bajrići u Novom Selu, u jami, prilikom iskopavanja pet srpskih boraca. Dijete je bilo u dnu jame – rekao je tada u izjavi Ilija Stojanović.
Slobodan Stojanović je identifikovan DNK analizom, nakon čega je sahranjen na groblju u Drinjači, gdje su kasnije sahranjeni i njegova majka Desanka i otac Ilija.
Neažurnost sajta Suda BiH
Na sajtu Suda BiH stavljene su tek osnovne informacije:
“Sud je dana, 29. maja 2017. godine potvrdio optužnicu Tužilaštva koja tereti optužene Sakiba Halilovića i Elfetu Veseli da su počinili krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173., stav 1., tačka c) KZ BiH u vezi sa članom 180. Stav 2 KZ BiH, optuženu Elfetu Veseli za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka c) KZ BiH. 28. juna 2017. godine u predmetu Halilović Sakib i dr. održano ročište povodom izjašnjenja o krivici. Optuženi Halilović Sakib i optužena Elfeta Veseli izjasnili su se da nisu krivi.
Glavni pretres u ovom predmetu otvoren je 21. avgusta 2017. godine. U toku je iznošenje dokaza odbrane.
Sudeće vijeće u sastavu: Samardžić Darko, Hadžiomerović Enida, Ćosić Dedović Jasmina.”
Saborci
Efeta Veseli, rođena 1960. u Uroševcu, borila se u jedinicama Nasera Orića u okolini Srebrenice.
Do početka rata je živjela sa ocem, šumarom, Rahmanom Veselijem u Donjoj Kamenici, u okolini Vlasenice i Srebrenice. Nakon rata odlazi u Švajcarsku, kod svog brata Muhameda Veselija, stoji na Vikipediji.
