Hrvatska umire, zatvara se šest škola, a u njih 117 nije upisan nijedan jedini novi učenik. Masovno iseljavanje traje već pet godina, piše Index.hr.
Novinari tog portala pišu da su otišli do glavne autobuske stanice u Zagrebu i tamo zatekli standardan prizor – uplakane majke koje ispraćaju djecu, one koji se iz posjete porodici vraćaju na posao.
Jedna od njih jei Ada koja je zajedno s mlađim sinom došla da isprati starijeg sina koji ima 18 godina i tek je završio srednju školu. Odlazi u Minhen gdje ga čeka posao.
“Imamo familiju u Njemačkoj. Oni su sinu našli posao pa ide da vidi i odradi probni period. Završio je srednju školu za automehaničara, a u Njemačkoj će raditi u autolimarskoj radionici. Odlazi jer ovde nema posla, evo ja sam već godinama bez posla. Ako se on snađe, vidjećemo ćemo pa možda se svi odselimo”, rekla je za Index.hr Ada.
Druga gospođa uz plač je rekla da se ona vraća u njemačku gdje radi, dok su joj u Hrvatskoj ostali suprug i djeca. Otkrila je da već osam mjeseci radi u jednom restoranu u Minhenu kao kuvarica. U Osijeku je radila u trgovini, ali sa platom koju je primala ona, suprug i dvoje djece jedva su preživljavali.
Novinari Indexa razgovarali su i sa Marijanom koja u Njemačkoj živi već četiri godine. Ova Zagrepčanka odselila se zbog neimaštine.
“U Zagrebu sam imala posao, ali suprug nije. Bili smo podstanari s malim djetetom i takva životna situacija nas je prisilila da odemo. U Njemačkoj nam je dobro, radimo, posao se odmah nađe i dobro je ako se navikneš, međutim tamo je potpuno drugačiji način života. Kod njih nema ispijanja kafa. Oni ne znaju za taj običaj. Istina je, dobro se zaradi jer tamo uvijek imaš mogućnost raditi više poslova i dodatno zaraditi. Plaćaju se velike sume jer, recimo, 1.200 evra plaćamo stanarinu, onda možete misliti kolike su plate kad to bez problema platimo. Ali ono što me muči je što smo tamo uvek građani drugog reda”, kaže ona.
Na autobuskoj stanici su bili i sestra i brat koji odlaze u Njemačku gdje žive posljednje tri godine s roditeljima.
“Bili smo na moru i sad se vraćamo u Njemačku. Super nam je tamo, u Zagrebu nam je mama dugi niz godina bila nezaposlena i samo je radila poslove na crno, dok je u Njemačkoj odmah dobila posao, tata isto. Iako nam fale prijatelji, nikad se više ne bi vratili u Hrvatsku”, rekla je Ana koja sad završava srednju medicinsku školu.
Po dolasku u Njemačku je prvo godinu dana učila jezik i onda nastavila školu. Priznali su joj, kaže, prva dva razreda medicinske koju je završila u Zagrebu. Marko je samo dodao da bi se on vratio u Hrvatsku samo da osvoji poveći iznos na lotou.
“Vršnjaci su nas super prihvatili u školi, a ima i dosta naših, ne samo iz Hrvatske, već i iz susjednih zemalja. Odlično nam je, sviđaju nam se i škola i uopšte život tamo. Znamo i da nas po završetku škole tamo odmah čeka posao, odnosno da ćemo ga bez problema naći za razliku od Hrvatske”, rekla je još Ana.
Dok je trajao razgovor vozač je pozivao putnike da uđu u autobuse, ne jedan, već nekoliko njih koji su stigli iz Vinkovaca, pa preko Zagreba nastavljaju put za Minhen i Frankfurt. A svi su redom krcati, zaključuje Index.
