Osnovna škola “Majka Knežopoljka” u Knežici kod Kozarske Dubice, koja obuhvata đake iz čak 23 sela, specifična je po tome što od oko 230 učenika, polovinu čine pješaci i putnici.
Iako do škole prelaze brojne kilometre, nikada nisu zakasnili na nastavu i većina su izuzetno dobri đaci.
Trinaestogodišnji Dejan Batar iz dubičkog Čitluka, najmlađi od petoro djece u porodici, ustaje prije svitanja da bi stigao u školu. I po snijegu i po kiši do autobuske stanice prvo pješači oko dva kilometra, a onda do škole autobusom pređe još desetak. Često pješači po mraku. Kaže, ne plaši se jer je navikao.
“Zimi moram ustati malo ranije. Ako je veliki snijeg moram proprtiti do autobuske stanice, pa u autobus, pa u školu”, rekao je učenik Dejan Batar.
Dug put od kuće do škole svakodnevno prelaze i odlikašice desetogodišnja Јovana Antonić i četrnaestogodišnja Anđela Tomaš. Nikada nisu zakasnile u školu.
“Ustajem otprilike oko šest i 20, pola sedam i odličan sam đak”, izjavila je učenica OŠ “Majka Knežopoljka” Knežica Јovana Antonić.
“Nemamo ni trotara ni pješačkog prelaza, tek negdje blizu škole, ali do škole ipak treba preći tolčiki put. Kada je zima, dođe do problema naravno, zbog klizavice i snijega i ostalog, kada treba da se pređe taj put”, navela je učenica Anđela Tomaš.
“Godinama imamo jako puno učenika putnika. Ove godine ih je 107 od 229, znači skoro pedeset odsto i to su učenici putnici preko četiri kilometra, s tim da imamo i one koji putuju i manje od četiri kilometra”, istakla je direktorka Osnovne škole “Majka Knežopoljka” Božana Vukić.
A kada se iz škole vrate kući, ovi đaci pomažu roditeljima na imanju. Kažu, znaju sve da rade.
“Moram uzorati njivu, posijati, srediti, obraditi da bi se moglo pripremiti za sjetvu”, naveo je učenik Dejan Batar.
Ovoj knežičkoj školi pripadaju đaci iz čak 23 okolna sela, u kojima je sve manje djece. Svi se raduju jer je ove godine upisano 29 prvačića.
