U selu Pranjani kod Gornjeg Milanovca počelo je obeležavanje 74. godišnjice početka Operacije “Halijard” u Drugom svetskom ratu, tokom koje su pripadnici Jugoslovenske vojske u otadžbini sa improvizovanog aerodroma evakuisali više od 500 savezničkih pilota čiji su avioni oboreni iznad Srbije. Reč je o događaju koji je dugo vreme3na bio potpuno nepoznat široj javnosti naročito tokom socijalističke ere.

Na obeležavanju su prisustvovali predsednica Skupštine Srbije Maja Gojković, ambasador Sjedinjenih Američkih Država u Srbiji Kajl Skot, prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević, ambasadorka Kanade u Srbiji Keti Čabo i brigadni general Duško Žarković.

Gojković je kazala da je Operacija “Halijard” priča o solidarnosti, žrtvovanju i prijateljstvu nastalom u najtežim trenucima stradanja i zajedničke borbe za slobodu koja nije zaboravljena ni u Srbiji ni u Americi.

Ona je rekla da te svetle stranice zajedničke borbe i savezništva u Prvom i Drugom svetskom ratu, predstavljaju snažan temelj za izgradnju dobrih odnosa Srbije i Amerike, kao i za dalje jačanje poverenja i boljeg medjusobnog razumevanja.

– Zato je na svima nama da čuvamo sećanje na njihova slavna dela, ali i da, sećajući se njihovih podviga, budemo posvećeni jačanju naših veza i odnosa u savremenom dobu. To je naša zajednička obaveza prema slavnim precima, kao i današnjim i budućim generacijama – navela je Gojković.

Posle polaganja venaca na spomen-ploču na Galovića brdu u selu Pranjani, zvaničnici su u Osnovnoj školi “Ivo Andrić” dodelili učenicima stipendije ambasade SAD-a za esej na temu Operacija Halijard.

Rušenje nad Srbijom

Grupa spašenih Američkih pilota spava, čekajući evakuaciju za Italiju, Foto: Wikipedia

Pošto su početkom 1944. godine pojačana bombardovanja ciljeva u Bugarskoj, a naročito u Rumuniji, američki avijatičari su sve češće u slučaju kada bi njihov avion bio oboren od strane Nemaca napuštali oštećene avione iznad Srbije.

U drugim zemljama, iznad Rumunije, Bugarske, Hrvatske napuštali su ih u krajnjoj nuždi. Mali broj posada imao je nesreću da padne u ruke Rumuna, Bugara, Hrvata ili Nemaca, koji su ih odmah likvidirali ili otpremali u zarobljeničke logore u Nemačkoj.

Simbolično: Ovo je POSLEDNJA KNJIGA KOJU JE DRAŽA MIHAILOVIĆ PROČITAO i od koje se nije odvajao do smrti

Prvi američki piloti pali su u Srbiju pod nemačkom okupacijom, 24. januara 1944.Tog dana oborena su dva “liberatora”, jedan na Zlatiboru, i jedan u Toplici i posade oba spasili su pripadnici jugoslovenske vojske u otadžbini.

Nemačke snage u Srbiji, videvši oštećene avione i otvorene padobrane dale su se u poteru za pilotima. Međutim, pripadnici Jugoslovenske kraljevske vojske u Otadžbini su stizali pre njih. Nemci su ucenili sve savezničke pilote, nudeći novčanu nagradu. Ali nijedan nije prodan Nemcima.

General Dragoljub Mihailović je početkom 1944. godine izdao naredbu svim svojim jedinicama, da u saradnji sa narodom organizuju prihvatanje, smeštaj i sklanjanja na sigurno američkih avijatičara. Pod spasavanjem se podrazumevalo njihovo prihvatanje i sprečavanje neprijatelja da ih zarobi, višemesečni smeštaj kod seljaka i ishrana bez ikakve savezničke pomoći.

Iz šume u slobodu

Na aerodromu Pranjani, Foto: Wikipedia

Međutim, to uskoro nije bilo dovoljno. Pilote je bilo potrebno što pre iizvesti iz Srbije. Tada je i pokrenuta Operacija Vazdušni most.

Operacija Vazdušni most je najveća akcija spašavanja savezničkih snaga iza neprijateljskih linija u Drugom svetskom ratu i izvedena je u Srbiji. Spašavanje savezničkih pilota izvedeno je od strane avijacije SAD u saradnji sa Jugoslovenskom vojskom u Otadžbini generala Dragoljuba Mihailovića.

Po naredbi generala Mihailovića, početkom marta 1944. godine počela je izgradnja aerodroma, sa kojeg je trebalo da se vrši evakuacija američkih avijatičara za Italiju. Bilo je to na planinskoj visoravni nedaleko od sela Pranjani u Zapadnoj Srbiji, na mestu zvanom Galovića polje.

Stotine seljaka iz okolnih sela radilo je svakodnevno sa volovskim zapregama tokom marta 1944. godine kako bi izgradili improvizovani aerodrom za evakuaciju.

U okolini Pranjana bilo je spremno za evakuaciju oko 350 avijatičara. Postojala je opasnost zbog njihovog dužeg zadržavanja na jednom mestu, pa su stalno seljakani po okolnim selima. Kada su radovi završeni, obaveštena je radio vezom Komanda Petnaestog korpusa vazdušnih snaga SAD u Bariju, da mogu da pošalju avione za evakuaciju.

Operacija Vazdušni most

Spomen ploča na mestu nekadašnjeg aerodroma u Pranjanima, Foto: Wikipedia/CrniBombarder!!!

Grupa aviona C – 47, koju je sačinjavalo šest aviona, spustila se noću 10. avgusta 1944. godine. Na brzinu je izvršeno ukrcavanje avijatičara u avione, i jedan po jedan odleteli su put Barija uz pratnju eskadrile lovačkih aviona. Evakuisano je uspešno oko 150 ljudi.

Akcija je u narednim danima ponovljena još nekoliko puta. Obezbeđenje aerodroma za vreme evakuacije vršile su snage Prvog i Drugog ravnogorskog korpusa, omladinske brigade i oficirske škole, ukupne jačine 8.000 do 10.000 boraca. 10. avgusta 1944. godine, evakuisani su i neki civili, američki građani, koji su se za vreme rata zatekli u Srbiji.

Improvizovani aerodrom bio je u funkciji sve do prvih meseci 1945. godine. Pripadnici jugoslovenske vojske u otadžbini su na taj način spasili više od 500 savezničkih pilota, koje su Nemci oborili iznad Jugoslavije.

U američkim vojnim krugovima ova spasilačka misija poznata je kao – Operation Halyard i smatra se za jednu od najuspešnijih spasilačkih misija iza neprijateljski linija u istoriji ratova.

Posthumno odlikovanje za generala

General Mihailović na suđenju, Foto: Wikipedia

Komunistička Jugoslavija organizovala je u junu 1946. godine suđenje generalu Mihailoviću. Bio je optužen je za izdaju srpskog naroda i saradnju sa okupatorom. Ovo je izazvalo ogromnu nevericu među spasenim pilotima u Americi i upravo oni bili su jedni od retkih koji su ustali u odbranu generala.

Bila je čak i pokrenuta inicijativa za osnivanje Komiteta za pravedno suđenje generalu. Međutim, ništa nije pomoglo. Dragoljub Mihailović streljan je u noći između 16. i 17. jula 1946. godine. Ni danas se ne zna gde mu je tačno grob.

Predsednik SAD Hari Truman, 29. marta 1948. godine posthumno je odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića najvišim ordenom SAD – Legijom za zasluge (Legion of merit).

Obrazloženje za dodelu ordena glasi:

GENERAL DRAGOLJUB MIHAILOVIĆ SE NA IZUZETAN NAČIN ISTAKAO KAO VRHOVNI KOMANDANT JUGOSLOVENSKIH ORUŽANIH SNAGA, A KASNIJE I KAO MINISTAR RATA, ORGANIZOVANJEM I VOĐENJEM VEOMA VAŽNIH SNAGA OTPORA PROTIV NEPRIJATELJA KOJI JE OKUPIRAO JUGOSLAVIJU, OD DECEMBRA 1941. GODINE, DO DECEMBRA 1944. GODINE. NEVEROVATNIM NAPOROM NJEGOVIH NEUSTRAŠIVIH JEDINICA MNOGI AVIJATIČARI SJEDINJENIH AMERIČKIH DRŽAVA SU SPASENI I BEZBEDNO VRAĆENI PRIJATELJSKOJ KOMANDI. GENERAL MIHAILOVIĆ I NJEGOVE SNAGE SU I MATERIJALNO DOPRINOSILI SAVEZNIČKOJ STVARI I POMOGLI U POSTIZANJU KONAČNE POBEDE SAVEZU, IAKO NISU BILI AKTIVNO SNABDEVANI, I MADA SU SE LIŠENI SVEGA, BORILI POD KRAJNJE TEŠKIM USLOVIMA –HARI TRUMAN

Orden je, u maju 2005. uručen ćerki generala Mihailovića Gordani na skromnoj ceremoniji održanoj u ambasadi SAD u Beogradu.

Dnevno.rs/BETA