Kako god da okreneš, u državnoj instituciji ne možeš da propadneš. Em, što možeš da primaš platu, a da mjesecima ni ne dolaziš na posao, em (ako ti se posreći) u tom neradu možeš i duplo da zaradiš.
Koliko god to zvuči nemoguće, u državi kakva je BiH – sve ovo je moguće.
Ukratko, poslanici parlamenta BiH, koji se još uvijek nazivaju aktuelni, od ljetnjeg godišnjeg odmora praktično nisu ništa radili, osim što su putovali po svijetu. Sjednicu – jednu, i to onu sa tri tačke dnevnog reda održali su sredinom septembra i otada iz parlamentarnih klupa krenuli u izbornu kampanju. Izbori su prošli, glasovi se još broje, a nove obaveze (osim plata) za još uvijek aktuelne poslanike ne postoje.
Ne postoje ni za aktuelne ministre na nivou BiH, koji otkada su izbori okončani nijednom nisu uspjeli da sjednu za zajednički sto.
Neki od njih su se možda i previše uljuljkali znajući da im je nova fotelja, i to poslanička, već obezbijeđena.
Muku koju trenutno muče jedino je ona hoće li (ne) radeći istovremeno i ministarsku i novoizabranu funkciju uspjeti da dobiju i ministarsku i poslaničku platu. Jer, naravno, i to je „po zakonu“.
A, po zakonu je i apsurd po kome ministri/poslanici radeći istovremeno na dvije pozicije u praksi „kontrolišu“ sami sebe.
Dakle, lista „šupljih“ zakona u BiH isuviše je duga i za nadati se da će je jednom neko i skratiti. A, možda to trebamo očekivati, upravo od novoizabranih poslanika koji su još uvijek „svježi“ od obećanja.
