Teško je razumjeti dešavanja u Srpskoj pomoću matrice “srpskog nacionalizma” i B92 i Radija Slobodna Evropa
Piše Slobodan Antonić
Radio Slobodna Evropa – propagandna stanica u vlasništvu Vlade SAD – dao je priliku Florijanu Biberu iz Graca, koji je doktorirao na temu: “Srpski nacionalizam od smrti Tita do pada Miloševića”, da povodom izbora u Republici Srpskoj kaže: “Nije jasno da li Dodik može i dalje da dominira Republikom Srpskom“, kao ni to “da li će njegova stranka biti dominantna stranka u Skupštini Republike Srpske. Biće najjača stranka, ali to ne znači da će formirati vladu”.
Prvo, galama oko “neregularnih izbora” je utihnula – premda je u jednom trenutku izgledalo da će doći do spajanja nezadovoljne opozicije i pokreta Pravda za Davida, kao i da će Govedarica na banjalučkom Trgu Krajine biti proglašen “legitimnim” predsjednikom Republike Srpske.
Ipak, od toga nije bilo ništa, te je sada, izgleda, prošla opasnost od “obojene revolucije” u Banjoj Luci.
A time je Dodik, zapravo, samo učvrstio svoju poziciju.
Drugo, SNSD je dobio tek mandat manje nego na izborima 2014. godine, ali su njegovi tradicionalni koaliicioni partneri, DNS i SP, dobili 7 poslaničkih mjesta više. Ukupno su te tri koalicione stranke dobile 54% glasova, što je 8 procentnih poena više nego 2014. godine (kada su osvojile 46%). To teško može da bude pokazatelj da je “dvije trećine birača protiv Dodika“ i da je posrijedi kriza legitimiteta “Dodikove vlasti”.
Sve u svemu, Dodik i dalje politički “dominira” Republikom Srpskom, i teško je vidjeti ikakve ozbiljnije znakove njegovog kraja
Poslije nedavnih izbora u Republici Srpskoj, uporedo s galamom o izbornoj krađi, krenula je i priča da ovi izbori, navodno, označavaju “kraj Dodikove vladavine“”
Priču je lansirao Radio Slobodna Evropa – propagandna stanica u vlasništvu Vlade SAD, čija „Balkanska redakcija“ ima sjedište u Pragu. Kao njen glasnogovornik poslužio je Florijan Biber, predstavljen kao “stručnjak za Balkan sa Univerziteta u Gracu”.
Biber je akademsku karijeru izgradio proučavajući “srpski nacionalizam”, koji je – jel` tako – osnovno objašnjenje i glavni krivac za sva zla na Balkanu (Biber je masterisao tezom: “Uspon srpskog nacionalizma u osamdesetim godinama”, a doktorirao na temu: “Srpski nacionalizam od smrti Tita do pada Miloševića”;
Zaniljivo je da su članak preneli ne samo portali iz FBiH–a, već i sajt BN televizije, a prepričale su ga i Večernje novosti dajući tako izvjesnu važnost mišljenju ovog stručnjaka.
Suštinu onoga što je rečeno RSE je izvukao u naslov: “Biber: Približava se kraj Dodikove vladavine“.
“Nije jasno da li Dodik može i dalje da dominira Republikom Srpskom”, kaže Biber, kao ni to “da li će njegova stranka (SNSD – Savez nezavisnih socijaldemokrata; S. A) biti dominantna stranka u Skupštini Republike Srpske. Biće najjača stranka, ali to ne znači da će formirati vladu”.
Biber dalje tvrdi da “postoji veliki stepen nezadovoljstva prema SNSD–u”, što se vidi po tome da “u Republici srpskoj SNSD ima trećinu (glasova), znači dve trećine (birača) je glasalo protiv njih”, a to je sve “ipak signal da Dodik nije više dominantna figura i da ne dominira na isti način kako je dominirao prethodnih 12 godina“.
Na pitanje: Kako vidite godine pred nama?, Biber odgovara: “Generalno, možda će više to biti neki kraj ili približavanje kraju vladavine Milorada Dodika”.
Međutim, ako pogledamo stvarno značenje izbornih rezultata, kao i stanje na terenu, teško je naći ozbiljne potvrde o “kraju Dodika”.
Prvo, galama oko „neregularnih izbora“ je utihnula – premda je u jednom trenutku izgledalo da će doći do spajanja nezadovoljne opozicije i pokreta Pravda za Davida, kao i da će Govedarica na banjolučkom Trgu Krajine biti proglašen “legitimnim” predsjednikom Republike Srpske.
Ipak, od toga nije bilo ništa, te je sada, izgleda, prošla opasnost od “obojene revoluicije” u Banjoj Luci. A time je Dodik, zapravo, samo učvrstio svoju poziciju.
Drugo, SNSD je dobio tek mandat manje nego na izborima 2014. godine, ali su njegovi tradicionalni koalicioni partneri, Demokratski narodni savez (DNS) i Socijalistička partija (SP), dobili 7 poslaničkih mjesta više (DNS 5, SP 2).
Ukupno su ove tri koalicione stranke dobile 54% glasova, što je 8 procentnih poena više nego 2014. godine (kada su osvojile 46%). To teško može da bude pokazatelj da je “dvije trećine birača protiv Dodika” i da je posrijedi kriza legitimiteta “Dodikove vlasti”.
Da li činjenica da je SNSD dobio 0,41% manje glasova, a DNS 5,22% više glasova nego 2014. godine, znači da će Dodikova stranka ostati bez mesta premijera – koje će pripasti DNS? A premijersko mesto je, znamo, jače od predsedničkog, pa je tako Dodik u gubitku ?
Ne, Dodik će, osim ako ne bude većih iznenađenja, ipak zadržati pod kontrolom i mesto premijera. Evo zašto.
Na izborima 2014. godine koalicija SNSD–DNS–SP osvojila je 42 mesta od 83 u skupštini RS – što je bila minimalna većina. Marko Pavić, tadašnji i sadašnji lider DNS, pozivajući se na usmeni koaliciioni dogovor sa Dodikom, tražio je mesto premijera. Minimalnu skupštinsku većinu ozbiljno su “ljuljali” i dvojica poslanika “Napredne Srpske”, izabranih upravo na listi DNS.
Dodik je, međutim, ostao hladnokrvan, dajući ustupke DNS na drugoj strani i obezbijedivši podršku još dva dodatna poslanika. Tako je za izbor premijera iz SNSD skupio ukupno 44 glasa.
Ovoga puta, pak, SNSD, DNS i SP ukupno imaju 47 poslanika, plus troje poslanika iz Ujedinjene Srpske (koja je u prošlom mandatu podržavala vladu). To je, svakako, mnogo komotnija pozicija za obezbeđenje spupštinske većine nego 2014. godine. A to znači da će koaliciona trgovina za Dodika biti znatno lakša.
Istina, i ovoga puta DNS traži mjesto premijera, samo ne više na osnovu usmenog, već pismenog koalicionog dogovora. Međutim, član 5 sporazuma sastavljen je tako da ne kaže izričito ko će dobiti mjesto premijera, već da će ono biti dodeljeno DNS ili SP “u skladu sa ostvarenim izbornim rezultatom“.
Međutim, Dodik je odmah poslije izbora, zadovoljan izbornim rezultatom koji je su postigli on, Cvijanovićeva i SNSD, objavio da “što se tiče buduće Vlade Republike Srpske”, nju će predvoditi kadar SNSD – zato što će to biti najjača politička partija, sa najvećom podrškom, i tu neće biti nikave mogućnosti za bilo kakve razgovore o nečemu drugom”.
Očigledno da je on odredbu „u skladu sa ostvarenim izbornim rezultatom“, iz čl. 5 Sporazuma, protumačio da se odnosi na ukupne izborne rezultate, dakle i SNSD.
“Ima nekih ljudi koji imaju ambicije da budu na čelu Vlade”, dodao je istom prilikom, “ali ako im se ne sviđa neka potraže nekoga na drugoj strani. Znači, predsjednik Vlade biće kadar SNSD i već znam ko će to biti ali nije lijepo da to sada kažem”, rekao je Dodik.
Ovo je, jasno, bila poruka Paviću da, ako mu se ne sviđa premijersko mjesto za SNSD, slobodno može da proba da pređe u opoziciju. Lider DNS, međutim, na ovako oštar stav Dodika reagovao je prilično pomirljivo. To je protumačeno da Dodik drži Pavića u inferiornoj poziciji najvjerovatnije prijetnjom da će mu pocjepati stranku.
Sve u svemu, Dodik i dalje politički “dominira” Republikom Srpskom, i teško je vidjeti ikakve ozbiljnije znakove njegovog kraja. Možda Biber zna još nešto što mi ne znamo, ali ja bih prije rekao da su njegovi izvori informacija pristrasni.
Pretpostavljam da su to uprvo oni mediji koji su, recimo, preneli da je na predizbornom mitingu „Pravda za Davida“ bilo 40.000 ljudi – B92, Beta, Radio Slobodna Evropa, Oslobođenje, Autonomija.info, Noizz, itd. Broj od 40.000 nekritički je preuzet od jedne govornice na mitingu. To bi značilo “da je na trgu bilo prisutno barem trećina ili četvrtina ukupnog stanovništva Banje Luke”, a teško da je “broj okupljenih mogao preći 8.000”.
Iz takvog pretjerivanja – od pet puta – proizašla je i pogrešna procjena, podržana simuliranim ili neodgovarajućim istraživanjima, da je Dodik pred porazom. Kako se ostvarila ta procjena videlo na nedavnim izborima.
Ne mislim nikome da držim lekcije, pogotovo ne kolegi iz Graca, ali čini mi se da na osnovu matrice “za sve je kriv srpski nacionalizam” i na osnovu informacija pokupljenih sa B92 i Radio Slobodne Evrope teško je, ipak, razumjeti ono što se stvarno dešava u Republici Srpskoj.
A još teže je, onda, i predvidjeti da smo na pragu “Dodikovog kraja”.
