Naša djeca danas počinju da puše već u drugom-trećem razredu osnovne škole, dok sa koju godinu više završavaju na liječenju od droge, te ispiranju želuca zbog opijanja.
Tužno, zabrinjavajuće, alarmantno, nevjerovatno; sve u isto vrijeme…
Naravno, nije ovo neka praksa, ali je poražavajuće da uopšte imamo sličnih slučajeva kod mladih koji su još daleko od granice punoljetstva.
Zabrinuti su i roditelji, i nastavnici, i ombudsmani i država… Već odavno poručuju da svi treba da zbijemo redove i tu našu zalutalu mladost vratimo na pravi put. Put koji bi svjetlosnim godinama trebao i morao da bude daleko od pomenutih poroka, jer je ovde, praktično, riječ o djeci.
Nažalost, njihovi životni putevi sve češće i sve ranije se ukrštaju sa cigaretama, pivom i rakijom, marihuanom i heroinom. Dok je u ne tako dalekoj prošlosti prvi dim padao krajem osnovne škole, a prvo opijanje na početku srednje, naši mališani to danas prođu a da su jedva premašili desetu godinu svojih života.
Kako smo počeli, ne treba da bude veliko iznenađenje kad ta ista djeca, u tim svojim malim godinama, pođu da umiru od prediziranosti ili trovanja alkoholom. Dakle, treba još više i jače da se zabrinemo i učinimo sve što je u našoj moći da ih vratimo tamo gdje pripadaju, a to sigurno nisu mračni haustori i parkovi gdje se bodu iglama i piju do besvijesti.
