Otvoreno pismo nekadašnjeg poglavara Islamske zajednice u BiH Mustafe Cerića srpskom članu Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku i srpskom narodu u BiH i Srbiji do kraja je ogolilo “bosanski nacionalni program Bošnjaka”, čiji je glavni dio negiranje svake pomisli o bilo čemu srpskom, a kamoli o Republici Srpskoj u BiH, ocjenjuje za Srnu profesor Filozofskog fakulteta u Istočnom Sarajevu Miloš Kovačević.
Kovačević ukazuje da je suština programa povampirena jezička politika Benjamina Kalaja u čijem središtu je takozvani bosanski jezik kao zemaljski u kojem treba da se ukine srpski jezik kao nacionalni identitetski kriterijum Srba.
“Bez srpskog jezika ne može biti ni Srba, a kako da bez Srba bude Republike Srpske?!”, naglašava Kovačević.
On navodi da je cijelo Cerićevo pismo zapravo “bez uvijanja izneseni bošnjački kao bosanski nacionalni program” prema kojem “Srbi u BiH nisu poželjni ako su Srbi”.
“Pa kako onda da bude poželjna Republika Srpska? Ona će biti prihvatljiva Bošnjacima kao Bosancima samo ako nije Srpska”, upozorava Kovačević.
Prema njegovim riječima, iz toga slijedi da Srbi u BiH mogu opstati samo ako nisu Srbi i živjeti tu samo ako sebe ukinu i utope se u Bosancima, a Republiku Srpsku u vjerovatno nekoj “bosanskoj pokrajini”.
“Da je tako, najbolje svjedoče termini kojima se Cerić služi. On stalno stavlja alternativni naziv “Bošnjaci/Bosanci”, čime pokazuje da je sadašnji nacionalni naziv Bošnjaci samo prelazna faza ka Bosancima kao naciji u koju će se, eto, uliti “bosanski Srbi” i “bosanski Hrvati””, pojašnjava Kovačević.
On navodi da bivši poglavar Islamske zajednice u BiH sve institucije u BiH zove “bosanskim”, poput ministarstva “bosanskih spoljnih poslova, bosanskog tužiteljstva, bosanskog sudstva, bosanskog sigurnosnog sistema, bosanske vojske, bosanskih medija, bosanske kulture i bosanskog neba i bosanske zemlje”.
Kovačević ukazuje da se Cerić žali da Srbi “istiskuju Bošnjake/Bosance iz najviših organa državne vlasti, te da brzo i sigurno zauzimaju položaje u najvišim i najvažnijim bosanskim državnim institucijama vlasti”, a po njemu to nije moguće jer “BiH je isključivo vlasništvo Bošnjaka iliti Bosanaca”.
On upozorava da iz ovoga proizilazi da Srbi svojevoljno prvo treba da se odreknu srpskog imena u nazivu Republike Srpske, pa potom i nacionalnog imena, jer su oni, kako ih Cerić zove, ionako “bosanski Srbi”, “posebna vrsta Srba”.
Kovačević kaže da Cerić smatra da Srbi treba da priznaju da je atribut “bosanski” jedini ispravan i put za potpuno utapanje u Bosance, odnosno da im omogućava da, kako navodi nekadašnji poglavar Islamske zajednice u BiH, “skinu svoje ime s tog zločina genocida”.
“Dakle, Srbi prvo treba da priznaju da su “genocidan narod” i da je “Republika Srpska genocidna tvorevina”!?. I onda će ih Bošnjaci/Bosanci moći trpjeti, ali ni tad kao ravnopravne, nego kao pokajnički dio, koji mora biti srećan da su im otvorili oči da su “genocidan narod””, kaže Kovačević.
On je izrazio žaljenje zbog toga što u programu rada pojedinih institucije Srpske, kao na primjer, Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske, “uopšte nema zaštite srpskog jezika i ćirilice, kao srpskih nacionalnih identitetskih kriterijuma, pa čak ni među odjeljenjima nema nijednog koje u nazivu, ili bar dijelu naziva, ima srpski jezik”.
“Ako se Akademija nauka “ograđuje” od srpskog jezika, a još uz to Narodnoj skupštini Republike Srpske i ne pada na pamet da formira, na primjer, savjet za srpski jezik, šta drugo očekivati nego da će biti još Cerića koji će Srbima ukazivati na put “bosanstva” kao put “izbavljenja”. Bojim se da će Srbi, i to tek pojedini, na to samo deklarativno reagovati, a rezultat takvih reagovanja može biti samo mirenje sa faktičkim stanjem”, poručuje Kovačević.
Cerić, koji je predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa, uputio je otvoreno pismo srpskom članu Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku i srpskom narodu u BiH i Srbiji povodom, kako je naveo, “Dodikove prijetnje da će Srbi izaći iz BiH ako Bošnjaci nastave da traže promjenu atributa “srpski” na imenu manjeg bosanskog entiteta”.
