Prijedorskom gradskom skupštinom od danas će predsjedavati Ajdin Mešić iz Stranke demokratske akcije, koji će na tom mjestu zamijeniti Seada Jakupovića iz SDP.
Ovo je prvi rezultat ozbiljnog sukoba u kome su se DNS i SNSD našli na suprotstavljenim stranama, a DNS koji godinama suvereno vlada u Prijedoru izgubio većinu u gradskoj skupštini.
Prema informacijama SRNA, za razrješenje Jakupovića glasao je 21 odbornik, protiv ih je bilo sedam, a tri su bila odsutna, dok su za imenovanje Mešića glasala 22 odbornika, pet ih je bilo protiv, a nijedan uzdržan.
SNSD i DNS nisu više u koaliciji, a u novoj većini su 8 odbornika SNSD (jedan izabran iz reda manjina), SDA tri, PDP dva, i jedan DF, te ukupno pet odbornika koji su promijenili stranke iz kojih su izabrani u skupštinu.
Jedini odbornik SP je prešao u Demos. Četvorica članova DNS takođe su napustila stranku, ali se sve desilo prilično čudno. Oni nisu kao većina članstva širom Srpske počeli da se organizuju oko Čubrilovića nakon izbora. Predrag Staračević, Duško Miletić, Želimir Kos i Goran Vučkovac su DNS napustili početkom marta, i sa pravom se može sumnjati da ih nije vodio motiv koji su imali oni koji su se napuštajući DNS prekomandovali u Čubrilovićev Demos.
Međutim, i oni su naknadno koristili argumente koje su koristile njihove bivše kolege.
-Nismo željeli biti dio projekta koji se raspada, a sve zarad sulude politike i ličnih interesa grupe ljudi koja je privatizovala stranku i iz nje eliminisala osnivače i članove, koji su dali najveći doprinos njenom razvoju – istakli su ovi odbornici, koji su otišli toliko daleko da su ustvrdili da su iz DNS izašli na zahtjev glasača i građana, u čijem interesu će, je li, i raditi u novoj skupštinskoj većini.
Priča je naravno smiješna jer je svakome jasno da je DNS od male lokalne stranke netom prije raspada postao treća po snazi u Srpskoj metodom „kontejner“ – prikupljajući otpadnike iz svih drugih stranaka godinama unazad. Dok je taj stil bio akutan u drugim dijelovima Srpske, u Prijedoru je DNS od početka bio velika stranka, pa je jasno da ovo obrazloženje ne pije vode, ili bi napuštanje stranke bilo izvedeno odmah u dogovoru sa Čubrilovićevom frakcijom.
Kao što su bivši DNS-ovci nakon više godina progledali i shvatili kakva im je stranka, tako su i u DNS odmah iznijeli zamjerke na ljudske kvalitete svojih bivših kolega.
Miletića, Kosa i Vučkovca su optužili da su novim aranžmanom zaposlili supruge, dok su za Starčevića rekli da je u svojoj apoteci primao lažne recepte i time oštetio FZO. Pitanje o ovome je postavio i poslanik DNS iz Prijedora u NSRS. Nije naravno jasno da li je Starčevićevo poslovanje postalo sporno tek tih desetak dana kako je napustio DNS, do kad je bio uzoran odbornik. Ili kad je kao odbornik SDS prešao u njihove redove.
Starčevićevo ime je bilo u opticaju i 2017. kao jednog od četvorice koji bi trebali pristupiti Ujedinjenoj Srpskoj, te tako srušiti većinu DNS, ali je operacija je zbog potrebe održavanja dobrih odnosa za parlamentarne izbore odgođena. Od tada pominjanih imena, dva su dio četiri sadašnja otpadnika od DNS, a dva su nova.
Priča o borbi za Prijedor ne bi bila potpuna bez SDS. U toj stranci mjesecima traje previranje, koje je u medijima predstavljano kao dio turbulencija koje su trajale u vrhu stranke po pitanju ulaska u vlast na nivou BiH.
Najprije je sazvana sjednica gradske organizacije koja je sa mjesta predsjednika smijenila poslanika Milana Tubina. Iako je broj onih koji su glasali za ovu odluku bio veći nego broj onih koji su svojevremeno izabrali Tubina, a skupštini je prisustvovao potpredsjednik SDS Drago Bundalo, vrh SDS nije priznao ove rezultate zbog proceduralnih razloga.
Tubin se i dalje ponaša kao predsjednik GO SDS u Prijedoru, dok se drugi dio stranke ponaša kao da se sve desilo bez ikakvih problema. Jedino što je vrh SDS uradio bilo je isključenje Svete Kremenovića, starog člana koji je obično funkcionisao sa pozicije „čovjeka iz drugog plana“ prijedorskog SDS.
Tek sporadično se spominjalo da je sukob frakcija u prijedorskom SDS sukob onih koji su za to da se sa SNSD ruši DNS, i onih koji su protiv. Paradoksalno, Tubin, koji ima Govedaričinu podršku, za saradnju je sa SNSD, iako je Govedarica bio protiv koalicije na nivou BiH. Međutim, onaj dio u kojoj su i pet odbornika SDS je bio protiv toga, iako su formalno bili opozicija u skupštini grada.
Tako je otprilike jasnija slika dugogodišnje vladavine DNS, koju niko nije ugrožavao. SNSD je isturao kandidata za gradonačelnika, ali je ta trka bila samo određivanje ko će imati prvog čovjeka grada, dok su kasnije dvije vodeće stranke ulazile u koaliciju. Trećeplasirani SDS je očito bio lojalna opozicija koja nije pravila probleme, i uskakala bi po potrebi u pomoć. Kao što je 2012. Branislav Bojić bio treći kandidat za gradonačelnika, kako glasači SDS slučajno ne bi odlutali na „pogrešnu stranu“.
