Narod u Bosni i Hercegovini je mnogo puta pokazao da je iznad onoga što se o njemu piše i govori, kao i iznad onoga što o njemu misle oni koji ih vode. Vještačke političke krize koje stvaraju oni koji vode ovu zemlju prolaze samo kod nekolicine ljudi koji još uvijek dozvoljavaju da ih truju i daju im na značaju.
Banjaluka, Sarajevo, Bihać, Jajce kao i mnogi drugi, puno su puta pokazali da nacija i entitetska granica nisu nikakva prepreka, jer normalan čovek ne vjeruje ljudima koji jedan dan zajedno ručaju, a drugi dan najavljuju rat jedani protiv drugih.
Ako isključimo prave probleme, o kojima svakako treba pričati, ostanu nam vještačke krize i svađe, te gomila lijepih i dobrih stvari koje demantuju navode da u BiH nema ništa dobro.
Imamo olimpijce, imamo Sutjesku, imamo sjajne muzičare, sjajne studente koji osvajaju Evropu, imamo dokaz da je solidarnost na visokom nivou jer je svaka humanitarna akcija podržana od strane ljudi koji često nemaju ništa u frižideru, imamo klince iz Jajaca koji su svima održali lekciju, imamo Martinbron, Janjske otoke, Krupu, Mostar, Stanišiće, Taru, Trebinje, Višegrad…
Imamo ljude iz Banjaluke koji su nakon poplava čistili Maglić, imamo udruženja amputiraca iz Federacije BiH koji se za svoja prava bore zajedno sa udruženjima iz Republike Srpske, imamo i Davora i Murisa, imamo hiljade primjera kako ovdje ustvari žive dobri ljudi, koji su odavno prevazišli ono što političari nikako ne žele da se prevaziđe.
Političari koji svake dvije godine mjesec dana svojim glasačima pričaju bajke i basne, a ostalo vrijeme ih ubijaju u pojam nisu zaslužili ovaj narod.
Iako nas drugi vide kao zle, siromašne, naoružane i pune mržnje, ipak se može reći da smo mi dobri ljudi, narodsnki rečeno „sa malo mozga“ koji nikako da skontaju neke stvari.
Dobri smo zato što imamo hiljade kvaliteta, pomažemo jedni drugima u svim situacijama i dajemo marku kolegi i onda kada u novčaniku imamo samo dvije, a glupi smo zato što smo dozovili da nas tri miliona dobrih zasjeni 100 loših koji iz nas izvlače ono najgore.
