Rijaliti politika

U Bosni i Hercegovini rijaliti programi nisu toliko popularni, ali zato imamo rijaliti politiku. Imamo Velikog Brata koji ih nadgleda, narod koji glasa ko će ostati, a ko ispasti, a imamo i političke emisije koje im dođu kao neke ispovjedaonice.

Tako nam sjednice nimalo ne izgledaju kao skup ljudi koji treba da donose važne odluke, nego više kao šou program, koji kasno naveče gledamo uz kokice.

Osim tona i rečenica koje nisu primjerene društvenoj eliti, naši predstavnici često koriste uvrede i ružne riječi za koje im nije problem da govore javno.

 

 

Ne poštuju ljude koji su za njih glasali, one koji prate njihove govore, ne poštuju ni nas novinare, kojih ih satima čekamo na hladnoći, te nekad kažu da smo i zaslužili batine. Naravno, čast izuzecima.

Tako su uvrede i nekultura postali zvanični jezik domaćih političara, pa nam sjednice polako postaju rijaliti programi na ružičastoj televiziji. Međutim, ne krivim ih, možda ne znaju drugačije. Od primitivaca, bez škole i osjećaja odgovornosti, bez ijedne pročitane knjige, ne možemo očekivati ni opštu kulturu, kao ni da razlikuju javni nastup od onoga u kafani.

Ipak, nisu oni krivi. Mi smo.

Krivi smo što ih biramo, gledamo, slušamo, smijemo se ili zgrožavamo, ali na izborima ne uradimo ništa. Krivi smo jer dozvoljavamo ljudima bez osnovne kulture da nas vode, krivi smo jer oni pristojni ne mogu doći do izražaja i na izborima gube od ovih drugih.

Kakav narod takvi i predstavnici, samo ovi naši su baš pretjerali.

Srpskainfo