Oduševili su sve koji su ih čuli, a na takmičenjima osvajaju isključivo prva mjesta.
Riječ je o Orkestru harmonike Muzičke škole “Savo Balaban” iz Prijedora, koji nakon osvojene prve nagrade na školskom takmičenju prošle godine, niže sjajne uspjehe – prvo mjesto na Međunarodnom festivalu harmonike u Ugljeviku, prvo mjesto u Istočnom Sarajevu, potom i u Gracu, pobijedili su i na Republičkom takmičenju muzičkih škola Republike Srpske, kao i na nedavno održanom 44. Međunarodnom susretu harmonikaša u Puli.
Koristeći modernu muziku i pokret tijela stvorili su originalni pravac koji oduševljava sve uzraste.
U čemu je tajna 15 mladih ljudi, uzrasta od 12 godina do 18 godina, te šta novo pripremaju, doznali smo iz razgovora sa osnivačem orkestra, profesorom Milošem Zecom i čovjekom koji pokreće još jednu dobru priču u Prijedoru – Udruženje umjetnika pod nazivom “Miloš Zec i orkestar harmonika SKY GLORY”.
TAJNA USPJEHA
Nakon završenih osnovnih studija na Muzičkoj akademiji u Banjaluci, Miloš Zec odlazi na magistarski studij Music Menagment u Norveškoj. Život u ovoj skandinavskoj zemlji, a prije toga i u Americi, promijenio je njegov način razmišljanja, a nakon povratka u BiH 2014. godine, nastoji promijeniti stvari u svom rodnom Prijedoru.
Inicira osnivanje orkestra harmonike, a rezultati koje su postigli najbolji su pokazatelj da nije pogriješio kada je odlučio da se upusti u nešto drugačiju muzičku avanturu.
Vježbaju dva do tri puta sedmično u jednoj učionici, a kažnjavanja i uslovljavanja nema, samo poštivanje i dogovor.
“Kod nas kada neko zagalami, mi ulazimo u stanje straha i odbrane i onda dajemo sve od sebe. Ja jedostavno nisam bio za to, a u Norveškoj sam shvatio da postoje drugačiji načini ophođenja i ocjenjivanja i to sam odlučio primijeniti ovdje”, počinje priču za Buku profesor Zec i nastavlja: “Lanac je jak koliko je jaka najslabija karika – mislim da sam nekako tako počeo svoj govor u učionici. Objasnio sam djeci da ako ih svakodnevno trebam motivisati spolja, pritiskati, uslovljavati, a oni sami nemaju spoznaju iznutra šta bi sami trebali raditi, trebamo prestati sa radom. Od tog govora prestali smo sa bilo kakvim uslovljavanjima, samo poštivanje i dogovor. I oni su sami shvatili, što i jeste poenta cijele priče, ako dva puta mjesečno dođu, a nisu navježbali, njima nije mjesto u orkestru. Na taj način smo uspjeli uspostaviti jednu ravnopravnu zajednicu, jedinstvo, razumijevanje i energiju koja je rezultovala svim ovim uspjesima”.
ORKESTARSKA HARMONIKA NA DRUGAČIJI NAČIN
Odlučio se za orkestarsku harmoniku na nešto drugačiji način, jer se kod nas harmonika vezuje isključivo za tradicionalnu narodnu muziku i svadbe, iako se ona odavno pojavljuje u klasičnoj muzici i različitim muzičkim žanrovima.
Poseban doživljaj je slušati obrade popularnih kompozicija.
Uvjerili su se u to svi koji su imali priliku pogledati kako prijedorski orkestar, uz prateću koreografiju, izvodi kompoziciju Majkla Džeksona “Bili Džin”.
Privatna arhiva: Laureati IV međunarodnog “Akkordeonfesta” u Gracu
“Došao sam do tog djela Bili Džin koji nas je proslavio, radili su to i drugi, ali ja sam vidio nešto drugo – pokret tijela. Jer danas je sve oko nas brzina, od smjenjivanja frejmova na spotovima, brzine protoka informacija, jednostavno nameće se neka nova dinamika života. Upravo zbog te brzine i dinamike, tu je koreografija. Po meni, stvoriti dinamiku na harmonici, to je jedan novi vid sviranja, to je umjetnost budućnosti”, objašnjava profesor Miloš Zec, koji sa orkestrom planira odlazak na Svjetski kup u Italiju u grad Castel Filard. Kup se održava svake godine u septembru, ove godine odlazi u izvidnicu, a već naredne godine planira učešće sa orkestrom.
UDRUŽENJE I NOVI REPERTOAR
Ovih dana pokreće i Udruženje umjetnika u Prijedoru pod nazivom “Miloš Zec i orkestar harmonika SKY GLORY” koje je nastalo iz želje da se ova priča proširi na što veći broj ljudi, tako da će im se ubuduće moći priključiti svi građani koji imaju osnovnu muzičku pismenost i koji bi željeli da nauče nešto novo.
Već priprema novi repertoar.
“ U Udruženju ćemo imati novi repertoar i neka to za sada ostane jedna mala tajna, već su mi došle ideje kako ćemo da uradimo koreografiju, mislim da će to da odzvoni čitavim Balkanom, pa i šire”, ističe Miloš.
Foto: BUKA
Kada je riječ o finasijama, do sada situacija nije bila najsjajnija. Direktor Muzičke škole “Savo Balaban” Aljoša Novaković je pomagao oko osnovnih sredstava na svim takmičenjima, koliko je mogao, često su se morali i sami snalaziti, a Zec se lično angažovao kako bi među prijedorskim privrednicima našao sponzore.
Ipak, smatra da ne treba gubiti nadu i odustajati – ključan je lični angažman i upornost, a društvo i institucije će, prije ili kasnije, prepoznati ostvareni rezultat.
“Daj sebe svijetu, daj sebe drugima i ne razmišljaj o finansijama. Ja sam na tom principu funkcionisao sve ovo vrijeme, uzeo taj teret na sebe, od umjetničkog, preko finansijskog, pa do marketinškog. I to Udruženje je nastalo iz želje, kako moje, tako i djece, roditelja, ljudi oko mene, da idemo dalje, da pravimo jednu zdravu, dobru priču bez interesa. Moj jedini interes je ljubav prema ovome što radim i prema djeci koje sutra želim vidjeti kao kvalitetne ljudi koji se znaju nositi sa životom, koji imaju prave vrijednosti, koji se dobro odnose prema sebi i zajednici. Naravno, bez finansija se ne može funkcionisti, ali ja sam uvjeren da se, nakon dobih rezultata, i ta vrata moraju početi otvarati”, optimističan je Zec.
OTIĆI ILI OSTATI
Našeg sagovornika smo na kraju razgovora pitali i kako se nakon studija u Norveškoj ipak odlučio vratiti u BiH i da li se zbog te svoje odluke nekada pokajao. Rekao nam je da to nije bila laka odluka, jer mu se nudila odlična poslovna prilika u ovoj zemlji, ali da je ključan bio razgovor koji je vodio sa prijateljem iz Pakistana.
“ Zvao se Muhamed i puno smo se družili. Kada je čuo za ponudu koju sam dobio, rekao mi je ‘Miloše, možeš ostati ovdje i imati sva materijalna dobra, ali vrati se u svoju zemlju, jer ako tamo pomogneš jednom djetetu, jednom čovjeku, ti si učinio čudo za svoju zemlju’. Ja sam o tim njegovim riječima dugo razmišljao, a nekako me i srce vuklo da se vratim iako sam znao kako je ovdje sa socijalnog i ekonomskog aspekta. I na kraju sam se vratio znajući u šta se vraćam, pokušavao sam različite biznise, ali kao da je sve ukazivalo na to da treba da radim samo muziku. Tako je krenula i cijela priča sa orkestrom. I nisam se pokajao”, ispričao nam je profesor Miloš Zec i dao savjet svima koji, i prije završene škole, planiraju napustiti zemlju – nemojte tako lako odustajati od života ovdje, bar pokušajte, jer najlakše je otići.
