Udruženje Čast Otadžbine u svom tekstu pita – Da li je iskrenost razlog za mržnju?!
Zemlja utopija, država nemogućeg življenja, sazdana od kritičnih likova koji umišljaju da su važniji i od same zemlje utopije. Kunući se u nju, istu su doveli i to samo nakon frtalj vremena do tačke razlaza. Pričaju o ustavu i zakonu i legalitetu, pa o analitikama i analitičarima, oni koji su na svakom koraku obesmislili i naciju i narod kojem pripadaju. Pričaju o Tužilaštvu koje ima obaveze koje proizilaze iz zakona, prava, pravde i pravičnosti, a to rade insistiranjem na majorizaciji, diskriminaciji i nelegalnosti.
Cilj tog i takvog ponašanje je ispraviti pristanak na podjelu BiH na dva entiteta, koju je babo Alija verifikovao svojim potpisom na međunarodno obavezujućem ugovoru iz Dejtona. Zamislite člana Predsjedništva koji maše krivičnom prijavom i kaže da je strategija gospodina Dodika jasna, hoće po crnogorskom scenariju da podijeli Bosnu. Zar ona nije satavljana iz dva dijela? Zato želimo da anacionalnog Hrvata Komšića podsjetimo da je to definisano Ustavom državne zajednice. Pardon, pošte se Ustav Bosni i Hercegovini primjenjuje selektivno i po potrebi sarajevske čaršije, Bosanski zlatni ljiljan, građanske orijentacije, kao ozbiljan čovjek (što nije) prateći načela etike civilizovanog društva ne bi smio sebi da dozvoli, ni zbog čega majorizaciju nacije kojoj je pripadao rođenjem. Da li je potrebno da neko analizira njegovu strategiju političkog djelovanja? Da li je dio negiranje izborne volje građana i neformiranje Savjeta ministara, nečija “strategija”, dok se ne riješi “problem zvani Dodik”?
“U zemlji mržnje najviše mrze onoga tko ne umije mrziti”, napisa Andrić. Do pojave Srbina Dodika u političkom životu Sarajeva, mnogi i nisu bili sigurni šta je genijalni pisac htio reći, odnosno do ovoga trenutka nije bilo drastičnijeg primjera. Samo Dodik ima hrabrosti da kaže ono što svaki Srbin iz Republike Srpske misli. Sve što je predsjedavajući Predsjedništva Milorad Dodik u životu radio je za poštovanje, jer je ostvaljao impozantne rezultate iza sebe, a kvalitetni rezultati nikada nisu iznikli iz mržnje. Svjesni smo da devalvacija mjerila vrijednosti i mržnja dovodi do raznih devijacija u društvu, ali takva vrste demagogije koju prezentuje Komšić je neprihvatljiva. On koji nije u stanju da ode u Kiseljak, drži lekcije kako oni nisu protiv Republike Srpske već protiv Dodika. Da li su ti isti za prosperitet, pomirenje kada ne dozvoljevaju da se polože vijenci u Dobrovoljačkoj, Tuzli i tako redom. Da slučajno vi niste izvršili podjelu teritorije, jer je negde nešto normalano, a drugdje je nebezbjedno biti civilizovan. Na tu temu je i za svaku kritiku i dio vlasti u Republici Srpskoj kada se organizuje parastosi i pomeni koji za cilj imaju demostraciju majorizacije jednog naroda. Gospodo, nema obilježavanja u Srebrenici, dok se ne organizuje i obilježavnje u Dobrovonjačkoj i u Tuzli! Nama je jasno zašto sarajevska kvazi elita uz pomoć mentora izaziva nemir i nespokoj i njima nisu potrebni Srbi, pogotovo oni koji imaju svoje ja, ali bi voljeli da nam neko objasni šta znači u preambuli formiranja OS BiH kako 3. Pješadijski puk baštini tradiciju Vojske Republike Srpske. Kako se nešto baštini, tako što se ne smije pomenuti ili stavlja u zagradu?! Da li će nam neko reći kako se popunjava rezervni sastav OS BiH i kojim ljudima? Vrhovnu komandu i kontrolu nad Oružanim snagama BiH ima Predsjedništvo Bosne i Hercegovine koje odluke donosi konsenzusom. Da li je svima jasno da nijedna odluka vezano za OS (samo su bh. oružane snage, vojska ili armija) neće biti u saglasnosti sa zakonom, bez volje gospodina Dodika.
Sada bi trebali da nam kroje sudbinu oni za koje nisu na izborima bili ni najbliži srodnici, a oni koji su dobili najviše povjerenja kroz lične glasove, od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, treba neki slučajni zapadni službenik da smijeni. Očigledno, nikome nije potreban jak lider koji radi u interesu svog naroda, ni Hrvat, ni Bošnjak, a kamoli Srbin!
