Prije deset godina, javno sam pozvao svakog ko želi organizovati paradu seksualnih manjina u Banjoj Luci, da se javi redakciji Frontala. Da ću prvi izaći sa njim na ulicu, ako se boji da će da ga biju.
Naši izabrani predstavnici su odavno donijeli zakone, po kojim istopolni odnosi ne samo da nijesu prestup kao ranije, već nemaju nikakve bitnosti. Ne donose vam pred zakonom ni dobro, ni loše. No, o njima odnekud treba javno pričati, pa i paradirati. I to baš puno pričati i još naglašenije paradirati.
Tada, prije deceniju, Srbijicu je jahao politički prametroseksualac Boris Tadić, a bitka sa policijom koja je uslijedila na ulici (bila je to prava bitka, a ne poturanje fotoaparata pod pendrek kao u Banjoj Luci), desila se zbog izdaje Kosova i Metohije, niskog standarda, korumpirane i sluganjerske vlasti, rasprodaje državnih resursa u bescjenje, dok su argumenti iz Sodome i Gomore bili samo spiritualno-metafizički povod za nasilni obračun.
Ukoliko neko smatra kako treba da izađe sa svojim polnim partnerom istog seksa na ulice najvećeg grada Srpske, rekao sam to više puta, te stav zašto je to neophodno obrazloži vaskolikom ljudstvu, Frontal.RS će ga objaviti i biti medijski sponzor dešavanja.
Zašto?
Zato što te, i bilo koje druge ljude, niko ne smije tući ili uskraćivati za prava zbog takvih stvari. Takođe, još je bitnije spriječiti korištenje ovakvih zbitija, da bi se vršili napadi na Srpsku kao zajednicu slobodnih ljudi.
DESET GODINA SE NIKO NE JAVI
Moj stav je da se niko nije javio, niti ozbiljno mislio da organizuje išta slično, jer za takvu priredbu u Srpskoj nema dovoljno zainteresovanih. Kritične mase bez.
Oni koji koji stvarno vole da polno opšte isključivo sa istim polom, tu svoju osobinu žive 24/7 i već odavno im nije neobična. Ni njihovoj okolini. Ko ih lično zna, zna šta vole. Interesovanje i obavještavanje drugih o tome, naglašavanje takvog izbora, kao i u heteroseksualnim vezama, prelazi u domen zabadanja nosa u tuđe privatne stvari, odnosno egzibicionizma.
Upravo kao čovjek, koji već deset godina nema ništa protiv, ljut sam jer je Srpska poklekla. Zašto smo, kao nemjerljivo tolerantniji, otvoreniji, liberalniji i čovjekoljubiviji dio Dejtonske Doline Plača, dopustili da Sarajstan organizuje paradu seksualnih manjina, zaguši medijski prostor novom ublehom i narušava naš folirantski suverenitet?
UMIJEMO SE I MI FOLIRATI!
Istekao je rok za formiranje Savjeta ministara, bez obzira što moj nije. Javite se slobodno redakciji Frontala, ako vas neko ugrožava jer ste to što ste. A po zakonu ste. Ja nijesam kao troplemeni partijaši što se obećaše Vigermarku. Od njega je, kao lik u ovom vodvilju, smješniji još samo sv. Valentin Incko Klovnovski. Javnosti će se zato ponuditi novi politički šlagvort.
Sad ćemo malo raspravljati o homoseksualnosti, kao da je to najbitnije pitanje u državnoj zajednici Srpske i Efbiha. A ovakva dešavanja imaju ciljeve koji su prevashodno politički, ali ne da se istopolnoj zajednici olakša život. Naprotiv.
Nakot bezobraznih, netolerantnih i fizički agresivnih Nevladnića, koje sve od reda hrane i odijevaju preko svojih agencija i paravana strane države, neprijateljske prema Srpskoj, danas krši prste očekujući eksces. Novčano odrođeni od svoje okoline i naroda, mole se za nečiju razbijenu glavu, za jedan bačen kamen, za makar pola truna u tuđem oku; da ga baš oni «pošalju u civilizovani svijet». I traže pare.
Od toga oni žive, a Banja Luka se slabije plaća od Sarajstana.
PARADA NA GARAVICAMA, BRČANSKOJ MALTI, U DOBROVOLJAČKOJ?
Nekadašnja Vrhbosna, danas potpuno islamizirana i ratnohuškački artikulisana, hini svoju multietničnost i otvorenost na pitanjima od marginalnog značaja za razvoj društva. Toleranciju treba pokazati prema istopolno orijentisanim pojedincima, dok čitava konstitutivna zajednica, poznata kroz istoriju kao Rašani, Srblji, Vlasi, Ćetnici, Barbari Sa Istoka, Agresori Sa Brda… nipošto ne može imati ista takva prava.
Trenutni politički eksponent kriptoislamizma, u providnom celofančiću građanske inkvizicije, Ljiljan Komšić, ne može podnijeti srpsku zastavu pred vratima srpskog člana predsjedništva, te je u dilu sa Džafijem uklanjaju «kad se ugase svjetla». Srbi su kriminalizovani i ne smiju paradirati kroz svoj nekadašnji grad, a pogotovo ne smiju nositi zastave boja, koje su oni izdvojili iz duginog spektra. Plus bijela. Minus bilo kakva spomen ploča.
Jedan mimohod sa srpskim trobojkama kroz Sarajevo, Tuzlu, Bihać ili Mostar; izazvao bi veće nasilje i brojniji kontramiting, od bilo kakvih «pedera i lezbejki».
U Sarajevu i Tuzli su tako već spriječene komemoracije. Vojnicima likvidiranim pošto su, bez naoružanja uz sebe, na vjeru napustili kasarne bivše JNA. Nijesu htjeli razrušiti grad pri izlasku pod borbom, pa su vojnici platili glavom lakovjernost svojih starješina. Na stratištu Garavice kod Bihaća, istina o tome šta se desilo seksualnoj manjini poznatoj kao Srbi, iz vremena kad su bili većinski narod, zabranjena je odlukom lokalnih vlasti.
Republičke i opštinske vlasti u Srebrenici, regija Birač, država Srpska, dopuštaju pak paradiranje sa ratnim zastavama mudžahedina pod komandom Alije Izetbegovića, od granice do naseljenog mjesta Potočari. Isto tako i u Prijedoru. I gdje god hoćete.
ZATVORILA SE ČARŠIJA
Stvarni cilj današnjeg dešavanja, jeste da se nedodirljivo ispucavaju fraze kao «Patrijarhalna porodica je zlo. Osnov svakog nacionalizma, odnosno fašizma.» Ukoliko se neko usprotivi ovoj tezi, makar da nacionalizam nije isto što i fašizam, automatski se svrstava u fašiste, a argumenti mu se zaglušuju nekulturom i primitivizmom.
Nastupa se stavom koji je sušta suprotnost od onoga, što se traži za sebe, te se uvlači sve pripadnike seksualnih manjina u diskurs koji je protiv postojanja Republike Srpske. Nijesu svi istopolno seksualni protiv Srpske, nego smo evo mi ćiriličari najveće pederčine! Kakve vi nikad nećete biti!
Tako da znate. I zapamtite.
Na ovaj način se sa predumišljajem skreće tema sa toga, da je jednom čitavom narodu, i pored tzv. Dejtonskog mirovnog sporazuma koji to garantuje, uskraćeno pravo na njegovo pismo, jezik, grb, kulturu u cjelini, a posebno na sjećanje. Onima koji se tome usprotive, uzimala su se čak i lična dokumenta i pravo na rad, ako smo već kod ljudskih prava.
Nijesam čuo da je i jedna tzv. NVO ljudskopravna inkvizicija reagovala na skoro trodecenijsko kršenje ljudskih prava i demokratskog uređenja od strane OHR, NATO, SAD, EU… Jer, ne ujeda se ruka koja hrani.
AUSLÄNDER RAUS!
Zato se skreće tema sa stvarnih problema u ovom društvu. Sa alkoholizma i nasilja u porodici koju on donosi. Kocke u kladionicama, nezaposlenosti i odliva radno sposobnih. Te najbitnije – strane okupacije i miješanja neizabranih nedržavljana Dejtonske Doline Plača u unutrašnje političke prilike.
Nasilno, nezakonito, netolerantno i neljudsko miješanje!
Dok drugi narodi vabe strance zbog svog lošeg nataliteta i prljavih poslova koji neće da rade, praveći podlogu za unutrašnja trvenja i nestabilnost, mi koji i sami bježimo tamo vabljeni, imamo problem da istjeramo njihove političare i uspostavimo suverenitet u sopstvenoj zemlji.
Pošto sam čovjek, zahtjevam i od drugih ljudi da poštuju prava. Ona ljudska. Pošto je Srpska država, njeni zakoni se moraju poštovati bez rasprave. Oni državni. Pošto ste normalni, zamislite da je neki vaš blizak rođak istopolne orijentacije, te da li bi dopustili da ga neko zbog toga mlati? Onako, krvnički.
Zato živjeli (i zdravi bili) svi časni homoseksualci, a paradere koji ne mogu za početak istolerisati ni paradu za Dan Republike 09.01. – neka đavo nosi.
