Bolje je da se sami sklone, nego da uđemo u procedure dokazivanja gubitaka, jer bismo mogli svašta otkriti. Poručio je to premijer Srpske Radovan Višković direktorima šumskih gazdinstava, koji su, prodajući gotovu šumu za gotove pare, naslagali milionske gubitke.
Povod je bio izvještaj o poslovanju „Šuma RS“ u posljednjih šest mjeseci, koji je pokazao da su šumari oborili rekord – uspjeli su da usjeku maksimalan gubitak u minimalnom vremenu i tako postigli najkastrofalniji rezultat u inače katastrofalnoj istoriji ovog javnog preduzeća. Tako bar ispada po „papirima“, mada upućeni kažu da je stvarnost malo drugačija – još grđa od zvaničnih izvještaja.
Premijerova izjava, u stilu “sklonite se, nećemo vam ništa”, osim što je medijski bučna, prilično je … hajde da to nazovemo pristojnim eufemizmom – kontroverzna. Zašto premijer neće da, kako je rekao, „uđe u procedure utvrđivanja gubitaka“! To mu je valjda posao?! Možda zato što neće, jer mu to i nije zadatak, bar ne u ovom trenutku. Možda zato što ne može? Ili što nema s kim i s čim? Ili…
I zašto premijer poziva direktore gubitaše da se, nakon što su, valjda, smotali pare u džep, elegantno izvuku tako što će „sami otići“? Možda zato što im, da prostite, ne može ništa.
Premijer je još poručio: „Nećemo trpjeti gubitke i nećemo trpjeti bahatost pojedinih direktora šumskih gazdinstava“. Nećemo, čestiti premijeru, ako ne moramo! Nećemo, dakako, ali ipak trpimo. Jer smjene većine prozvanih gubitaša bile su, navodno, spakovane još prije dva i po mjeseca. Pa šta? Pa ništa.
Premijer je još rekao da očekuje od „Šuma RS“ ne samo da obezbijede plate zaposlenima i da ne knjiže minuse, nego da Republici Srpskoj, koja je vlasnik 1,3 miliona hektara šuma, donese neku zaradu. Očekuje, reče premijer, da se u budžet sliva novac od dividendi, „kao u svakoj normalnoj državi“. Premijer reče „kao u svakoj normalnoj državi“.
Premijer je, takođe, zatražio „dubinsku kontrolu“ do posljednjeg šumara i posljednjeg panja, što, priznaćete i nije baš premijerski posao.
Priča premijerova odjeknula je kao rika razjarenog lava, negdje usred šume na Romaniji. Nekima zastrašujuće, upućenima pretjerano, neprilagođeno, nadrealno, pa i (tragi)komično. Skeptici čak kažu da nas je premijer Višković podsjetio na onog „strašnog“ MGM lava, koji najavljuje filmove razne, pa čak i crtaće. I kojeg se više ni djeca ne boje.
Ko je u pravu? Vidjećemo. Odgovor zavisi od toga koliko će direktora u narednih nekoliko dana podnijeti ostavke. I koliko će njih biti smijenjeno. I da li će se nakon smjena “ući u procedure dokazivanja gubitaka”.
A možda uopšte nije štos ni u premijeru, ni u direktorima, ni u, ni prvim ni posljednjim, izgubljenim milionima. Možda, jednostavno, dok lav riče, karavani prolaze. I s njima na desetine miliona.
