Trojica prijedorskih uzgajivača golubova pismonoša svoj hobi pokušavaju sačuvati od zaborava. Tvrde, pismonoše su najinteligentnije ptice, ali je njihov značaj pomalo zaboravljen. Svakodnevno ih treniraju i osvajaju medalje.
Prijedorski uzgajivači ptica u šali kažu da poruke jedni drugima ne šalju mobilnim telefonima, nego uz pomoć svojih ljubimaca, golubova pismonoša. Mogu preletjeti hiljade kilometara, ali se uvijek vraćaju na svoj golubarnik.
Pismonoše, najinteligentiji i najodaniji golubovi, prenoseći poruke pomagali su u ratovima i u vrijeme pokidanih telekomunikacijskih mreža.
Nauka nikada nije uspjela da objasni kako pismonoše uvijek znaju put. Međutim, ljubav je izgleda često presudna i u ptičijem svijetu.
– Vuče ga partner od goluba da se vrati njemu, imaju ti neki sistemi letenja, sa gnijezda da leti ili ako ima mladu ptičad – kaže Darko Knežević, golubar.
Razdaljinu od 200 kilometara prelete za oko tri sata. Druženje s pismonošoma na golubare djeluje terapeutski.
– Smiruje me i opušta, pustim tu, sjednem, iznesem stolicu, gledam po sat vremena – opisuje Neven Ponjević, golubar.
Golubovi pismonoše u ratovima spasavali su živote. Danas, imaju čipove i brojeve.
Golubari kažu, najduži let pismonoše bio je od Јapana do Francuske. Ističu da ovaj hobi mora da se čuva od zaborava.
