Protesti u Crnoj Gori kulminacija su opravdanih frustracija srpskog naroda, čija prava nisu prvi put na udaru tamošnje vlasti, ocjenjuju sagovornici Tanjuga i ukazuju da cjelovito rješenje može da se traži samo između zvanične Podgorice i Srpske pravoslavne Crkve, a ne Mitropolije crnogorsko primorske.
Politikolog i bivši šef kabineta ministra vera u Vladi Srbije Igor Jaramaz, jedan od autora strategije Vlade Srbije o Srbima u regionu iz 2011. godine, uvjeren je da i Srbija i SPC moraju da instistiraju da konačno rješenje bude cjelovito i da se odnosi na cijelu SPC.
To je njegov odgovor na spekulacije o mogućem nastojanju ili želji da se problem sa spornim Zakonom o slobodi vjeroispovesti riješi u okviru Mitropolije koju vodi vladika Amfilohije, a ne u okviru SPC.
Na protestima Mitropolije se, inače, izbjegavaju srpska obilježja, kao što je primetno i da mitropolit Amfilohije izbjegava da pri pominjanju crkve i naroda u Crnoj Gori koristi prefiks “srpski”, što po mišljenju Jaramaza može da ukazuje na “određenu političku diplomatiju ili političko lukavstvo u pokušaju pronalaska kompromisa”.
Njega, kaže, u tom smislu, više brinu ljudi oko mitroplita Amfilohija.
– Mislim na ljude od kojih su, još 2006. godine, potekli prijedlozi da se koristi termin Pravoslavna crkva u Crnoj Gori, što je, istina, napušteno, pošto nije prihvaćeno. Poslije toga je počela da se u prvi plan ističe Mitroplija crnogorsko-primorska, iako ona pokriva tek polovinu Crne Gore i kojoj ostale eparhije ni kanonski, ni u nekom drugom smislu nisu podređene – ukazuje Jaramaz za Tanjug.
On, inače, očekuje da će protesti u Crnoj Gori rezultirati ”temeljnim promenama” iako je, dodaje, rano predvidjeti prirodu tih promjena.
Crnogorski režim je, ocjenjuje, poljuljan svim ovim što se događa, ali to što na protestima nema političkih parola i što se po strani drže političke partije ne ukazuje na smjenu vlasti.
– Ipak, crnogorska vlast će morati da se po prvi put suoči sa tim da su Srbi pokazali spremnost da se na miran i dostojanstven način bore za svoja prava i taj pokret se ne može zanemariti, ni u državi u kojoj vlada diktatura – smatra Jaramaz.
Profesor Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu Bogoljub Šijaković ono što se događa u Crnoj Gori, kad je riječ o protestima, vidi kao pokušaj naroda da se suprotstavi bezakonju koji, kako kaže, zakon teba da sprovede, a to je prije svega pravna likvidacija identiteta i pravnog kontinuiteta SPC i otimanje crkvene imovine.
– Vjerska prava su suština i srž samih ljudskih prava, budući da je vjera srž i jezgro ličnosti i njene slobode. Onda kada se atakuje na jedno takvo pravo, onda je i očekivana ovakva reakcija u kojoj se skupilo negodovanje naroda na političko, privredno i kulturno, duhovno i materijalno stanje u Crnoj Gori – naveo je Šijaković.
Smatra da će vlast u Crnoj Gori ignorisati volju naroda, budući da, kako kaže, to čini konstantno i podsjeća na izjavu premijera Duška Markovića da je Crna Gora priznala KiM, “iako je 80 odsto građana bilo protiv toga”.
On, međutim, odbacuje spekulacije da bi mitropolit Amfilohije, kome se već duže pripisuje bliskost sa crnogorskom vlašću, mogao da traži rješenje van interesa Srpke pravoslavne crkve, a u interesu potvrde crnogorske državnosti.
Mitropolit se, naprotiv, suprostavlja takvim pokušajima, i o njemu najbolje govori ono što je na crkvenom planu učinio u Crnoj Gori, kaže Šijaković i dodaje da je sa dolaskom Amfilohija u Crnu Goru pravoslavna crkva ”vaskrsnula”, da su hramovi obnovljeni i izgrađeni, te da je, kako kaže, crkveni život procvjetao, a narod se vratio svojoj vjeri.
Istoričar Aleksandar Raković smatra da protesti u Crnoj Gori, koji se, kako kaže, mogu ”zasvoditi” srpstvom kao idejom – nacionalnom, vjerskom i kulturnom, jer u njima učestvuje srpski narod i vjernici SPC, neće jenjavati.
– Od vlasti mnogo zavisi kako će se protesti dalje odvijati – rekao je Raković za Tanjug.
Prema njegovim riječima, jedino Đukanović može da utiče da se zakon stavi van snage, što bi, smatra, za crnogorskog predsjednika bio politički poraz, a za pristalice vladajuće DPS, mada mnogi od njih, kako kaže, već protestuju sa srpskim narodom, bilo veliko razočaranje.
– Ako bi Ustavni sud donio odluku nepovoljnu po crnogorske separatiste, oni bi Đukanovoću okrenuli leđa. Ovo je situacija u koju se on sam uvalio, uvukao sve u Crnoj Gori, bez obzira na nacionalnu pripadnost, i proizveo krizu koja može da eskalira do opasnih razmjera – ocjenjuje istoričar.
Upitan o karakteru protesta pod vođstvom Mitropolije, koju je crnogorska vlada pohvalila za ”pozitivan pristup, kojim je doprinijela mirnim okupljanjima”, kao i o spekulacijama o navodnoj naklonjenosti mitropolita Amfilohija vlastima u Podgorici, Raković kaže da je mitropolit u posljednjih dvadesetak godina, koliko je “i na crkvenoj i političkoj sceni u Crnoj Gori”, pokušavao da pronađe razne mehanizme kojima bi ”odobrovoljio Đukanovića”.
– Nije ih našao, jer je to nemoguće postići sa Đukanovićem. Mitropolitovi napori su bili da pruži ruku, ali kako god da je to činio, ta ruka je bila ujedena, pa nema potrebe da to dalje radi. Vrijeme je da stavi tačku na pružanje ruke i na pokušaj postizanja kompromisa ili kohabitacije sa radikalnim režimom, koji nema nikakvu drugu namjeru nego da satre srpstvo u Crnoj Gori – smatra Raković.
