Patnje verujućeg i čestitog srpskog i crnogorskog naroda koji se u borbi za očuvanje svojih svetinja u Crnoj Gori suočava sa nezapamćenim progonom, hapšenjima i prebijanjima od strane diktatorskog režima Mila Đukanovića, pokazale su cijelom svijetu snagu Srpske pravoslavne crkve da u najboljem duhu Svetosavlja predvodi dostojanstvene proteste desetina hiljada vjernika rješenih da do kraja brane svoje osnovno ljudsko pravo da vjeruju u Boga i poštuju svoje svetinje.
Tu su prije svega svoju mudrost i duhovnost pokazali njeni pastiri predvođeni mitropolitom Amfilohijem kao neprikosnovenim autoritetom kako među vjerujućim narodom u Crnoj Gori, tako i u vaskolikom hrišćanskom svijetu. Pa je tako čak i vrhuški DPS u svom njenom bunilu postalo jasno da čak i veći dio članova partije iako to ne smiju otvoreno da kažu, poštuju Amfilohija neuporedivo više nego cijelu njihovu partijsku kamarilu na čelu sa diktatorom Đukanovićem.
Uz sve probleme sa kojima se vjernici i crkva u Crnoj Gori susreću već godinama Amfilohije se pokazao kao jedan od najboljih učenika svojih duhovnih otaca Svetog Justina i svetogorskog starca Pajsija, i dostojan naslednik vladika iz kuće Petrovića.
Jer nositi breme pastira pravoslavnog naroda u Crnoj Gori poslednjih godina je bilo skopčano sa nizom pritisaka kako od strane Milovog režima tako i od njegovih mnogo moćnijih saveznika na čijem se putu rastakanja pravoslavlja na globalnom nivou Amfilohije našao kao ključna, a pokazalo se i nepremostiva prepreka. Jer pusti snovi o pridobijanju Amfilohija za saveznika rješili bi sve njihove probleme i otvorili put za zatiranje SPC u Crnoj Gori.
Đukanović a i njegovi mentori dobro znaju da raspop Miraš nikad neće okupiti više od šačice opskurnih likova za njegove performanse i da nikad neće biti poštovan izvan najekstremnijih ustaških krugova u susjednoj Hrvatskoj. Zbog toga već godinama sve svoje resurse usmjeravaju kako bi privoleli Amfilohija da carstvo nebesko zamjeni ovozemaljskim blagom, zaboravljajući valjda da imaju posla sa učenikom Svetog Justina.
Najnoviji događaji, kao i nebrojeno puta u istoriji pokazuju da što je progon veći to je snaga i jedinstvo naroda veće, jer predvođeni pastirom koji je ovozemaljski život posvetio jedinstvu i očuvanju srpske crkve i naroda, znaju da čovjek ili nečovjek ne može ništa da uradi što Bog ne dozvoli.
Pritome uvjek treba imati na umu da snaga tog pastira, mitropolita Amfilohija leži u činjenici da je u sebi sjedinio na najbolji način i u najvećoj mjeri mnoge vrline koje krase najbolje Srbe i Crnogorce, kao što su čojstvo i junaštvo, mudrost i beskrajna ljubav prema svom narodu i Srpskoj pravoslavnoj crkvi. I šta je naspram te snage sva ta bahata družina koja zapravo nije ništa više od šačice kriminalaca i nasilnika koji mogu samo da se nadaju da će ih istorija zaboraviti, jer ako ih se bude sjećala završiće isključivo na njenom smetljištu.
