PISMO MONAHA JEROTEJA POLICAJCU MIJAZU: Kao braća Omer i Mijaz pričali smo srpski, a sad čekaš komandu da udariš po meni

Otvoreno pismo bratu Mijazu i njegovim kolegama policajcima

E moj brate Mijaze! Prije trideset i osam godina, kao tvoj brat Omer, zajedno smo sjedeli u klupi, čitali srpske pisce, pisali i govorili srpskim jezikom kod profesora Milana Cimbaljevića. A sada, srpski jezik, iz koga je nastao crnogorski sa tri nova slova, svima smeta.

Ako mogu Amerika i Australija, dva kontinenta, da govore jezikom druge države, Engleske, pa im to ne smeta, zar smo mi nešto veći narod od njih pa nam je poniženje da govorimo srpskim, do juče maternjim jezikom.

Tragajući za smislom života, ja sam postao pravoslavni monah Srpske Pravoslavne Crkve. A ti tragajući za hljebom, postao si policajac crnogorskog režima. I sada stojimo jedan naspram drugoga, kao neprijatelji. Pošto samo čekaš komandu pa da udariš po meni, dužan sam da ti ukratko objasnim šta je to Srpska Pravoslavna Crkva tj. vjera, pa kad me budeš udarao da znaš zašto me udaraš.

Pravoslavna vjera je ljubav prema: Bogu Ocu, koji je kroz svoga jedinorodnog Sina stvorio sve vidljivo i nevidljivo Duhom Svetim. Koji je stvorio čoveka (pa i nas dvojicu) po svome liku i podobiju kao razumno biće, sazdavši ga od praha zemaljskog udahnuvši u njega duh, um i razum kao i slobodnu volju, koja je uslov za postojanje ljubavi.

Kao što je Bog jedan u Trojici, tako je i čovjekova duša trojična od, uma, razuma i duha, a ipak je jedna duša tj. jedan čovjek. Kao što za nekoga možemo da kažemo da je uman, za nekoga da je razuman, a za nekoga da je duhovan, tako je onaj ko je sav u skladu sa Bogom, i uman i razuman i duhovan, tj. savršen čovek sa zdravom dušom.

Ljubeći Boga, čovjek ljubi i sve što je Bog stvorio, a to uključuje prije svega čovjeka, kako prijatelja tako i neprijatelja, sve živo kao i neživo tj. svu tvorevinu Božju. Živeći po Božjim zapovijestima nama se omogućava da smo u ljubavi, miru i zajednici sa Bogom, a samim time i sa svima ljudima kao i sa svom tvorevinom. Jer što je čovjek bliži Bogu to je bliži ljudima, i obratno, što je dalji od Boga dalji je od ljudi.

Svaki čovjek koji se rodi, ima u svojoj duši usađenu potrebu za zajednicom sa Bogom. Što car David slikovito kaže: “Žedna je duša moja Boga, Boga živoga, kad ću doći i pokazati se licu Božijemu”.

Čovjek koji iskreno osjeća tu žeđ za Bogom, i iskrenim srcem traži Boga, koji u svemu vidi mudrost Božiju i divi joj se, koji voli svakog čovjeka bez obzira na naciju, vjeru ili boju, koji ne umije da mrzi neprijatelje već i njih voli, ali kao nekoga za koga zna da nije u pravu pa njegovo neznanje toleriše, a njega voli kao čovjeka, koji ne čini ništa što bi nanijelo zlo bilo kome u bilo kom pogledu, koji se trudi da čini samo dobro podjednako i prijateljima i neprijateljima, koji vjeruje i poštuje svakoga čovjeka, koji kad mu udariš šamar okrene ti i drugi obraz da mu udariš i drugi šamar, ako će te to činiti srećnim, koji ako mu tražiš u zajam novac ili nešto drugo ne traži da mu vratiš, koji ako mu tražiš košulju da ti i haljinu, koji ako mu kažeš da ti pomogne jedan sat pomogne ti cijeli dan, koji ako ti učini dobro posrami se ako ga za to pohvališ, koji ako ga mrziš uklanja se od tebe sa bolom u duši jer je uzrok tvoje nesreće, koji svima čini dobro a smatra to za ništa jer je dužan da tako čini, koji ne pravi razliku između lijepih i ružnih, između bogatih i siromašnih, između učenih i neučenih, prijatelja i neprijatelja, već ih sve voli podjednako bez razlike, koji ni u mislima ne prima pomisli o preljubi jer zna da tako prlja i pomračuje svoju dušu, a duša pokreće tijelo pa samim time prlja i tijelo, koji mrzi na laž a raduje se istini, koji sve daje da učini drugoga srećnim a ne traži ništa za uzvrat, sve trpi i sve snosi i svemu se raduje, radi ljubavi koja mu daje snagu i silu da živi.

U takvom srcu Bog može da se useli i da se ogleda kao u ogledalu.

Naravno, da bi čovjek postao ovakav, potreban je veliki trud i mnogo molitve Bogu da ga očisti od grijeha i preobrazi da može da tvori volju Božju.

Ako se rodi čovjek koji ima jedan dobar dio ovih navedenih vrlina, i ako Bog vidi njegovu nastrojenost da teži ka usavršavanju, tj. da želi da ima čistu dušu, rodio se on ma gdje pa makar i u nekoj zabiti, Bog će naći načina da ga dovede na pravi put, tj. na put ka Bogu.

Sada brate Mijaze, kada znaš o čemu se radi, lakše mi je da primim batine od tebe. Kao što je Gospod Isus Hristos sa krsta rekao: Oče oprosti im jer ne znaju šta čine. Tako i ja mogu da kažem za vas: Gospode Isuse Hriste oprosti im jer ne znaju šta čine i koga gone.

Ovo nije borba za vlast, jer nama je Bog zapovijedio da poštujemo svaku vlast, što i činimo. Ovo je borba protiv nepravednog zakona koji gazi vjersku slobodu i omogućava državi da otme svetinje.

Dokle će nam se strane sile smijati. Dokle će cjepkati i dijeliti naš narod i praviti od njega nove: Vjere, nacije i partije i tako izazivati građanske ratove koji traju već vjekovima.

Više smo izginuli međusobno se ubijajući, nego što smo izginuli od neprijatelja. Budimo jednom ljudi. Pokažimo svijetu da smo hrabri i jedinstveni i da više niko ne može da manipuliše nama. Budimo svjetlost i primjer svijetu, da vide kako je lijepo kad sva braća žive zajedno.

Zato pozivam sve ljude dobre volje i čiste savjesti, svih vjeroispovijesti, nacija i svih političkih opredjeljenja, da nam se pridruže u borbi za slobodu vjere, za istinu i pravdu, i pokažemo svijetu da je ljubav prema Bogu i čovjeku sila koju niko ne može razoriti.

Kurir.rs / In4s.net , piše Protosinđel Hadži Jerotej Kaluđerović