Stručnjak za bezbjednost Dževad Galijašević izjavio je Srni da je sramota da osoba /Bisera Turković/ koja je na čelu Ministarstva inostranih poslova u Savjetu ministara otvoreno podržava zločine koje su počinili pripadnici Trećeg korpusa takozvane Armije BiH i odreda “El mudžahedin” nad zarobljenim srpskim civilima i vojnicima na području Zavidovića i Vozuće 1995. godine.
– Gospođa Turković je svojom objavom na društevnoj mreži Fejsbuk jasno stavila do znanja da podržava mudžahedine i ‘Islamsku državu’. Pri tome, ona ne može u množini govoriti da sudska presuda Sakibu Mahmuljinu nije presuda samo Sakibu već svima koji su, kako to ona kaže, branili zemlju od zločinaca. Ako je ona Sakib, nisam ja, kao ni veliki broj ljudi koji nisu okrvavili ruke u proteklom ratu – istakao je Galijašević.
On je upitao “da li to ministarka Turković odobrava i podržava najmonstruoznije zločine koje su prije 25 godina nad srpskim civilima i vojnicima počinili pripadnici Trećeg korpusa, kojim je komandovao Mahmuljin, i njihovi saborci mudžahedini pristigli iz arapskih i drugih islamskih zemalja koji su brutalno odsijecali glave srpskim vojnicima”.
– Za njenu informaciju, prva velika vojna operacija ‘Islamske države’, uz masovno ritualno odsijecanje glava Srbima, desila se upravo nakon paljenja i rušenja Vozuće 1995. godine. Da bi ‘osvježila’ svoje pamćenje, Turkovićeva bi trebalo da pogleda jezive snimke koji su obišli svijet, a na kojima se vidi kako ti isti zločinci tjeraju srpske zarobljenike da ljube odsječene glave, a ne bi bilo zgoreg i da se prisjeti svoje ratne prošlosti – poručio je Galijašević.
On je naveo da je protiv Turkovićeve, dok je bila ambasador BiH u SAD, otvoreno protestovala Republikanska stranka tvrdeći da “jedna tako radikalna osoba ne može da bude ambasador”, ali je prošla nakon intervencije demokrata.
Galijašević je ocijenio da nema sumnje da je BiH, zbog ponašanja sarajevskih političara, u percepciji Zapada i dalje vidljiva kao mala i beznačajna privatna državica ili bolje reći “begovat”.
– Potvrdilo se to kada je Bisera Turković, u svojstvu ministra inostranih poslova u Savjetu ministara, imenovala svog sina Alija za člana zvanične delegacije BiH u službenoj posjeti SAD koja je trebalo da se sastane sa Morin Kormak i Metju Palmerom. Ali nije to prvi gaf ministarke. Ona je u prošlosti koristila funkcije da bi i svoju kćerku promovisala u diplomatu. Tako je 2000. godine, u svojstvu šefa Stalne misije BiH pri OEBS-u tražila od čelnika te međunarodne organizacije da njenu kćerku Semru Turković Hrle angažuju za spoljnog saradnika u jednoj od svojih kancelarija u Beču, dok je zet Haris Hrle godinama bio po raznim destinacijama kao ambasador BiH – istakao je Galijašević.
On je naveo da “u Sarajevu ne žele da govore o njenoj diplomatskoj prošlosti, kao ni o islamističkoj”.
Galijašević je dodao da Turkovićevu u SAD nisu htjeli primiti poslije 11. septembra 2001. zbog njenih radikalnih istupa, zog čega je vođena i debata u američkom Kongresu.
– Јoš u junu 2005, nepune četiri godine nakon terorističkog napada na svjetski trgovački centar u Njujorku, republikanski kongresmen Trent Frenks iz Arizone oštro je kritikovao Stejt department zbog davanja agremana ambasadoru BiH u SAD Biseri Turković, ističući njenu povezanost sa, kako je rekao, radikalnom islamskom SDA koja je od osnivanja imala jake veze sa ‘Al kaidom’ – stakao je Galijašević.
On je podsjetio da je tim povodom, 24. juna 2005. godine, Frenks u intervjuu za “Glas Amerike” obrazložio svoje stavove, ističući da je cijelom svijetu, koji se bori protiv terorizma, upućena grozna poruka zbog činjenice da SAD prihvataju u diplomatskom statusu nekoga ko ima dosije kakav ima Bisera Turković.
– Frenks je rekao da, prije svega, govori o njenom ličnom dosijeu i podsjetio da je Turkovićeva, zajedno sa Alijom Izetbegovićem, osnivač SDA koja je imala bliske veze sa ‘Al kaidom’ i drugim ekstremnim islamističkim grupama i da je svoju raniju diplomatsku poziciju koristila da organizuje i omogući da strani borci – mudžahedini dolaze u BiH – dodao je Galijašević.
