Uspjeh filma “Dara iz Jasenovca” i maestralno odigrana uloga Biljane Čekić (12), učenice osmog razreda Osnovne škole “Vuk Karadžić” u Kozarskoj Dubici, predstavlja upečatljiv nastavak ratne priče, vjekovnog stradanja i glumačkog vaskrnuća.
Iz kozarskih epopeja, kažu stanovnici Sreflija, Božića, Pucara, Sjeverovaca i drugih sela ovog lijepog kraja u podnožju slavne planine, uvijek su izrastali glumci, slikari, pjesnici i drugi umjetnici da snagom svog talenta, kako reče istoričar Simo Brdar, ispričaju i kćeri i sinu, kozaračku tugu i vedrinu.
Među njima su Tihomir Stanić, Stefan Bundalo, Marko Misirača, Marko Makivić, Srđan Sekulić, Rajko Marčeta, Dado Ćosić, Gavro i Goran Burazor, Dejan Lazić, Željko Dimić, Stojan Dečermić…
Biljana Čekić je novi glumački dragulj koji svijetli daleko, obasjava svijet i pronosi glas o svome kraju, o stradnju svojih predaka i komšija u zloglasnom Jasenovcu, čije rane i patnje ne zacjeljuju niti blijede.
Djevojčica čija popularnost je nakon maestralno odigrane glavne uloge u filmu “Dara iz Jasenovca” dostigla planetarne razjmere, živi isto kao i prije, u svome selu Sreflije, koje je posjetila ekipa Srpskainfo.
Pješke putuje u školu, unosi drva za grijanje, čuva stoku, brine o mlađem bratu, pomaže u kućnim poslovima, raduje se malim stvarima, mada je život na velika vrata uveo u glumačke vode.
Ova ljupka, iskrena i neposredna djevojčica, koja nas je, zajedno sa bakom Nadom, starijom sestrom Dajanom i mlađim bratom Stefanom dočekala ispred kuće, na lijepom februarskom danu, kaže da je svakodnevno posjećuju novinari i da joj stalno stižu čestitke.
– U mom selu, ovdje ispod Kozare, svi su gledali film i plakali. Oni dolaze, čestitaju, daju neke poklone, naprimjer jabuke zelenike, čokoladu, vrećicu bombona iz seoske zadruge, sokove i tako. Meni baš mnogo znače čestitke komšija iz sela koji su vrijedni i dobri ljudi. Oni rade na njivama, teško žive, mnogo su patili u ratovima ali imaju dobru dušu i razumiju film. Oni su, isto tako, pričali su mi baka i djed, proživjeli i veće patnje od onih koje su prikazane na filmu – ispričala je Biljana za Srpskainfo.
U Sreflijama film su gledali u svakoj kući, doživljavajući scene bolno i trumatično.
Vida i Vaso Krneta iz Sreflija kažu da je u Jasenovcu i drugim logorima NDH-a, gdje su bili i njih dvoje, bilo gore od prikazanog u filmu.
– Imao sam sedam godina kada sam otjeran u logor, a Vida je godinu mlađa. Ustaše su nas pohvatale, kao piliće, po ovim nesrećnim kozarskim selima i skelom na Uštici prebacili preko Save, prvo u mjesto Cerovljani, tu je počeo naš pakao. Odvajali su žene od muškaraca pa stariju od mlađe djece i sve tako. Preživio sam, jer sam bio mali, zato što sam dodijeljen hrvatskoj porodici u Pleternici, da služim i čuvam stoku i zato što su se dželati umorili pa, ipak, nisu mogli sve nas poubijati. U filmu je treći dio od stavrnih događaja – kazao je za Srpskainfo Vaso Krneta.
On i Vida se ponose glumačkom ulogom Biljane Čekić.
– To je divna porodica i zlatna djeca. Neka ima i neko iz Sreflija, gdje je u Drugom svjetskom ratu postradalo mnogo ljudi, da se o našem selu i sada priča. Ne mogu ja otići da joj čestitam, zbog bolesti. Plakali smo gledajući film i podsjetili se naše patnje, ali evo, ponestite joj jabuku od babe Vide – kaže ova baka.
FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RAS SRBIJA
Vaso i Vida Krneta nose miloštu za Biljanu
Boro Sekulić, Dušan Petrović, Ana Jošanović i Veljko Krneta, Biljanine komšije kažu da su gledali film i da je Biljana ponos svih, cijelog sela.
– To je urođeni talenat, ništa drugo. Ne može se to naučiti. Pa molim vas, ona je kao velika glumica, a tako mala i slabašna, kao pile. Ali njene oči, njeno lice sve govore, iz njih se to vidi. Kozara uvijek ima djecu i ljude za ponos – kazala nam je Ana Jošanović iz Sreflija.
Mještanin Milan Gavrilović veli da je Biljana osoba kojoj se dive, koja je nadrasla sebe, selo i cijelu Kozaru.
– To je dijete, i naša je, sve što ona glumi, to se desilo u Jasenovcu, i više nego u filmu. Poznajem njenu porodicu, to su čestiti ljudi. Ona je kulturna i lijepa, vitka djevojčica. Kako li je samo tako slabašna Budu nosila – pita se Gavrilović, njen komšija i nastavlja odgovor na naše pitanje.
– Često je prolazila pored moje kuće, djed je vodio u školu do četvrtog razreda. Ona je na ponos selu, svi to govore, moram otići da čestitam, nema šta – kazao nam je Gavrilović.
Sreflije su udaljene petnaestak kilometara od Kozarske Dubice.
Put od Biljanine kuće do škole nije tako lak, jer pešači dva kilometra kroz šumu, do autobuske stanice.
Ovuda autobus ne može jer je put uzak, a na mjestima blatnjav i gotovo neprohodan, naročito kada zazimi ili se okiša.
FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RAS SRBIJA
Biljanino selo Sreflije
– Kada nas je nastavnica njemačkog jezika Mara Krnjaić obavijestila da dođemo na razgovor za film, ja se u početku nisam prijavila. Smatrala sam da to nije za mene. Nisam imala nikakvog glumačkog iskustva, kao ni drugi u mojoj porodici. Vjerovala sam da je to za drugu djecu, iz gradova, ne za nas iz udaljenog sela, iz planinskog kraja – iznosi Biljana početne dileme koje su je pokolebale.
Ipak, nastavnica njemačkog je bila uporna, nije odustajala i njena učenica je prihvatila izazov, odlučila da stavi na probu svoj glumački talenat.
– Dali su nam da čitamo tekst iz filma… To sam prihvatila bez velikog očekivanja, odgovorila na sve što je od mene traženo i, po malo, zaboravila na sve. Poslije tri mjeseca, kada su javili da sam baš ja izabrana za glavnu ulogu, bila sam u nevjerici… Najteže mi je bilo u to ubijediti svoje ukućane, najviše stariju sestru – prisjeća se Biljana, dok razgovara sa ekipom Srpskainfo, prvog koraka kada su se pred njom širom otvorila filmska vrata.
Njena sestra Dajana, uključuje se u razgovor.
Ona priznaje da nije vjerovala da će Biljana dobiti filmsku ulogu.
– Meni je to djelovalo nestvarno, pitala sam se kako da ona dobije glavnu ulogu pored toliko “pravih” glumaca. Smijali smo se na takvu priču, ali kada je pobijedila na tom izboru, shvatila sam da je to već nešto ozbiljnije – kazala nam je Biljanina sestra Dajana, učenica prvog razreda Ekonomske škole u Prijedoru, kojoj je takođe pripao dio sestrine slave.
Nju sada, kaže, vršnjaci i školski drugovi oslovljavaju Darinom sestrom.
FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RAS SRBIJA
Biljan Čekić sa sestrom Dajanom
– Kada je Biljana dobila poziv za snimanje, i otišla sa filmskom ekipom, nismo znali kako će to sve izgledati. Ona nam je slala poruke, pričala o svemu ali, dok nismo pogledali film na televiziji, nismo bili svjesni da je Biljana, koju sada svi oslovljavaju kao Daru, tako dobro odigrala ulogu – ispričala je Dajana Čekić za Srpskainfo, koja o snimanju filma ima mnogo lijepih impresija.
Sve ih spontano reda u album glumačkih uspomena.
– Budo mi je baš bio težak, da ga nosim… To su tri brata u jednoj ulozi, ali je jedan od njih, Luka, bio najviše u kadru. Njega su slikali krupno, a Simona i Jakova, malo šire. Kod druge dvojice, sličnost je velika, nemoguće ih je razaznati ali su sva trojica drugačiji po ponašanju. Zato je za različite situacije, uvek na snimanju bio po jedan od njih – prepričava Biljana doživljaje sa snimanja filma.
Biljan Čekić je na snimanju filma “Dara iz Jasenovca” sklopila prijateljstva, probudila u sebi glumačke ambicije.
– Ne znam koju srednju školu ću upisati ali poslije ću, sasvim sigurno, na Akademiju dramskih umjetnosti, ako budemo imali novca za tu školu, daleko od kuće. Moj uzor, neko koga mnogo volim je Miloš Biković, on je zaista lijep i dobar glumac. Voljela bih da ga upoznam, to mi je velika želja – otkrila nam je Biljana svoje glumačke simpatije i planove.
