Knjigama pripovijetki „Kao melem na ranu“ i „Zagonetna soba“ Dubičanka Dušanka Kotur Ugrica, koja živi u Švajcarskoj, ovjekovječila je nesvakidašnji okvir Kozare i Potkozarja.
Ona je u Kozarskoj Dubici provela djetinjstvo i dio mladosti.
Dušankine priče objavljene u knjigama, napisao je književnik Mihajlo Orlović, liče na tihi večernji povjetarac koji miluje nostalgičnim zvucima. Zanimljivost pričanja Dušanke Kotur Ugrica izraženo je u prisnoj atmosferi svakodnevice, karakteristične za krajiški mentalitet, zaključio je Orlović, rekavši da je ona svoj pripovjedački dar gradila na usmenom predanju besjednika svoga kraja.
– Ovde me uvijek zapljuskuju emocije. Ja sam i knjige „Kao melem na ranu“ i „Zagonetna soba“ napisala teško proživljavajući svaku riječ, redak i rečenicu. Dvije stranice sam napisala, a treću isplakala – kazala je Dušanka za Srpskainfo opisujući veliku privrženost mjestu u kojem je, veli, provela najljepši dio života.
FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RAS SRBIJA
– Meni uvijek, jednakim intenzitetom, nedostaje ovo lijepo mjesto, Kozarska Dubica, njeni ljudi i krajevi. Jeste da sam rođena u Austriji, živim u Švajcarskoj, ali osjećam da je ovo moj rodni kraj i moj zavičaj. Iz te čežnje nižu se biserne stranice mojih knjiga. Njih ne osmišljavam nego samo bilježim sve što je u meni, u mojim snovima, maštarijama, mojim uspomenama – kazala je Dušanka Kotur Ugrica.
Vrelo inspiracije
Kada su se jedna vrata u životnoj etapi zatvorila, tada su se ova, lirska otvorila. Književnost, poezija, pripovijetka se u meni javila kao usud, kazala nam je tokom razgovora u Kozarskoj Dubici, gdje je u inat epidemiji došla da posjeti rodbinu i prijatelje.
– Više od dvadeset godina sam živjela u Kozarskoj Dubici i uvijek ovdje volim da dođem. Radujem se svakom dolasku u svoj grad, a ta razdaljina sa Cirihom, gdje godinama živim, pobudila je u meni nepresušno vrelo inspiracije za pisanje – kazala je Dušanka za Srpskainfo.
Ona je zaposlena u Patronažnoj službi Psihijatrijske bolnice u Cirihu, gdje noćne nesanice ispunjava pisanjem.
FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RAS SRBIJA
– Kada dnevna i večernja gužva utihnu, kada grad utone u san, meni se, u cijeloj svojoj ljepoti, ukažu Kozara i Potkozarje. Iz toga prizora, nezaboravnih slika i osjećanja, ukažu se najljepše priče koje zapisujem u dahu. Činim to žurno, u trenutku, da se ne pogube kao sunčeve zrake u rano jutro. To je moj svijet, tamo i ovamo, u meni i oko mene, koji rađa priče i knjige – opisuje Dušanka osjećanja, životni ambijent i čežnju pretočenu u pisanje, u umjetnost.
Predsjednik i humanista
Dušanka Kotur Ugrica je predsjednik Udruženja pisaca “Literarni krug – Zlatno pero” u Švajcarskoj, koji okuplja 20-ak srpskih pjesnika. Oni svake godine objavljuju zajedničke zbornike poezije i proze.
– U pisanju sam pronašla sebe, a u “Zlatnom peru” neraskidivo prijateljstvo, koje me podstiče na pisanje o Krajini, o svom, krajiškom narodu kome srcem i dušom pripadam – rekla je Dušanka Kotur Ugrica.
Dušanka pomaže štampanje izdanja svojih kolega, pjesnika koji pišu na srpskom jeziku.
Ona je finansirala knjige slijepom pjesniku Sreti Vučkoviću iz Kozarske Dubice i pjesniku Slobodanu Đuroviću iz Beograda.
