On je „čistač“ Sane. I za to ne prima platu, već to radi zato što voli rijeku uz koju je odrastao. Nekad je bila čistija i dublja. Danas iz nje, dok plovi čamcem uzvodno i nizvodno, vadi gume, plastiku, šporete, pa čak i minsko-eksplozivna sredstva koja su nesavjesni bacili u Sanu.
Ulov je uvijek i po pravilu „bogat“, a samo tokom posljednjeg zajedničkog druženja s našom ekipom iz vode je izvukao blatobran, dvije ogromne automobilske gume i novčanik s još uvijek važećim dokumentima koje će predati policiji. “Prije nekoliko dana iz vode sam izvadio 15 guma. Zamisli, 15 guma, na samo 200 metra”, nabraja Sandro.
Priča i da je dok se spuštao nizvodno od Koprivne, u Sani vidio šporete, aluminijske posude. “Nema čega nema. To bi valjalo izvaditi, ali za to bi trebalao bar nekoliko dana i čamac bi bio pun”, kaže bivši ultramaratonac.
Ljubav prema rijeci koja mu toliko toga daje ne dozvoljava mu da to ne pokupi. Ono što izvadi iz rijeke odvuče do kontejnera, a nešto, poput željeza, mada je zarada simbolična, proda. Usput i vježba, za neke buduće, a plivačke maratone koje će ukoliko mu to zdravlje dozvoli, jer nakupilo se išijasa i reume, plivati u Hrvatskoj. Zato je guranje čamca uz pomoć čaklje, veslanje, ronjenje, vađenje otpada, ali i cjelodnevni boravak na rijeci na kojoj, kad otvori sezonu, provodi po cijeli dan, odlična vježba.
Nakupi se malo D-vitamina, tijelo pripremi za zimu, spusti se i koji kilogram dolje plivanjem, a malo lakšom ishranom. Žao mu je što je jedan od rijetkih koji se bavi čišćenjem Sane. “Na sred Sane, tamo kod plaže ima jorgan, viori se, već se malo iscijepao. I to moram izvaditi, jednostavno moram. Ima granja, drva, ma ima svega. Sad ta drva iz vode niko neće, čak ni s hrpe, a nekad su to iz vode za ogrev kupili ljudi koji su ovdje obrađivali zemlju”, priča Selman.
Žao mu je što jedan od rijetkih koji se bavi ovim „poslom“. Selman je do Sane napravio i betonski prilaz. Lakše je tako do čamca u koji potrpa ono što mu treba za taj dan. Maska, peraje, obavezna voda, paradajz, lubenica i pivo kad se ima. “Sad pivo ne možeš rashladiti u vodi, jer je već topla, taman je kao temperatura čaja. Voda se fino ugrijala. I čista je. Našao sam riječnog raka, ovdje ima i dabrova, uhvatio sam i zmiju, pokazivao sam je djeci u Starom Gradu… Znači da je Sana baš čista, mada ribe baš i nema. Još da je manje ovih koji svašta bacaju u rijeku. Ne razumijem ih, jer je ona za mene ljepša i toplija od mora”, kaže Sandro.
S prvim jesenjim danima, kad usidri čamac, Selmana će put odvesti do Bihaća. Tamo prodaje kesten i u mjesec – dva zaradi koliko mu je potrebno za cijelu godinu. Uz to se nađu i neki povremeni poslove na građevini. “I sve rekreativno, jer ne pijem i ne pušim, pa mi i ne treba puno para”, kaže Sandro, koji je svoj posljednji ultramaraton istračao prije 15-tak godina. Svoje druge maratone, nizvodno i uzvodno Sanom, nastavlja.
S prvim jesenjim danima, kad usidri čamac, Selmana će put odvesti do Bihaća. Tamo prodaje kesten i u mjesec – dva zaradi koliko mu je potrebno za cijelu godinu. Uz to se nađu i neki povremeni poslove na građevini. “I sve rekreativno, jer ne pijem i ne pušim, pa mi i ne treba puno para”, kaže Sandro, koji je svoj posljednji ultramaraton istračao prije 15-tak godina. Svoje druge maratone, nizvodno i uzvodno Sanom, nastavlja.
