Dok Republika Srpska svoje praznike proslavljala mirnodopskim aktivnostima i svečanim defileima pripadnika legalnih i legitimnih organizacija, iz FBiH odjekuju pozivi na mobilizaciju, paravojno orgijanje uz islamističke povike i ornamentiku.
Dok u Srpskoj bezrezervno tragaju, pronalaze i procesuiraju pojedince koji su narušavali javni red, i iz Srpske odašilju sve glasnije poruke mira i poštivanja Ustava i Dejtonskog sporazuma, niko i ne pomišlja da sankcioniše ili bar upozori – sve glasnije zagovornike rata u FBiH.
Ponavljaju li se devedesete godine prošlog vijeka!?
“Građanska” BiH, ali uz tekbiranje, ratne zastave i najstrašniji islamistički ratni foklor – u kontinuitetu i na svakom koraku! Od Mrkonjić grada i Bužima preko Sarajeva do Podrinja.
Akteri – ratni veterani paravojnih formacija iz devedesetih godina, potpomognuti nasljednicima, pa i maloljetnim. I srednjevjekovni narativ u kojem se jedino priznaje argument sile.
Odlike su ovo višemjesečnog orgijanja, sarajevskih i inih bošnjačkih nenapadnutih “branilaca”. I “heroja” iza kojih su ratu ostajala ugašena srpska i hrvatska ognjišta.
Kulminiralo je poslednjih dana, pa se bošnjačke kvazi – patriote, umjesto u zatvorima i pritvorima, kuraže po ulicama, omiljenim medijima i društvenim mrežama.
“Zelene beretke” – muslimanska paravojna formacija ispostaviće se mnogo kasnije, zvanično je izronila iz tajnog “rasadnika” SDA u junu 1991. godine, dakle mnogo prije disolucije i referenduma, još dok je Јugoslovenska narodna armija bila jedina zakonska oružana sila.
I drugi paravojni stranački ogranak – Patriotska liga, koja se nepostojećoj “agresiji” počela “odupirati” još u avgustu 1990. godine, kada je prema tvrdnjama glavnog logističara Halida Čengića u ustikolinskoj džamiji formirana “klica” – vod od pedesetak automatima naoružanih vojnika, koja je nezaustavljivo klijala.
Tako su se “kliconoše” najmanje dvije godine tajno pripremale za rat i naoružavale, a javno mantrale o 500.000 nenaoružanih “branilaca” u patikama koji su se okupili u aprilskoj noći.
Sada, međutim, javno vaskrsavaju. I ponovo pod plaštom sigurnosti, ovaj put povratnika u Srpsku, nenapadnuti pozivaju na odbranu i na mobilizaciju.
– Za 24 sata ja mogu reći da smo imali preko 15.000 upita kako i gdje će se učlaniti i kako se može učlaniti – izjavio je Muhamed Švrakić, predsjednik “Zelenih beretki” kantona Sarajevo.
– Ovdje bez sile nema ništa, oni se neće spriječiti ako se ne upotrijebi sila. Јači smo mi 10, 100 puta nego što smo bili 1992. godine. Mi imamo sad institucije, imamo snagu, kad je u pitanju taj neki unutarnji sukobi, oni nemaju šanse sa nama – rekao je Hamdija Abdić Tigar, ratni komandant tzv. Armije RBiH.
Uprkos ovakvim istupima sarajevski istražioci i tužioci, i za BiH zabrinuti međunarodni zvaničnici i dalje žmure na jedno oko.
Drugi, međutim detaljno skeniraju svečano obilježavanje Dana Republike.
– Nekorektan odnos. S jedne strane je problem kada regularne policijske snage izađu na ulicu, gdje su, inače, svaki dan, a nije problem naoružavanje, novo formiranje “Zelenih beretki” i dešavanja u Bužimu. To ne izaziva nikakvu reakciju, ali mi smo na to navikli – izjavio je srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik.
Politika, i to ona sarajevska – baš kao i devedesetih godina prošlog vijeka, i sada je glavni krivac tenzija, smatra Mehmedalija Nuhić koji je doktorirao na temu integracionih komponenti južnoslovenske ideje.
– Izvor svega toga je, u ovo današnje naše vrijeme, politički stavovi pojedinaca koji nesumnjivo vode jednu populaciju Bošnjačko-Muslimansku na put gdje se misli i podrazumijeva da je BiH zemlja muslimana, odnosno Bošnjaka, i da sa svim njihovim normama i uslovima života treba da žive manjine, a da oni kao većina diktiraju te uslove normalnog života – rekao je Nuhić.
SDA nikada nije skinula vojnički šinjel, niti je rasformirala paramilitarne i parapolitičke formacije, upozorava stručnjak za bezbjednost Dževad Galijašević.
Poslednji akti su kaže, samo izlazak pod svjetla reflektora.
-Ovo što govore Bakir Izetbegović i Šefik Džaferović ima svoju refleksiju upravo u dodatnoj mobilizaciji tih paravojnih i parapolicijskih struktura. Tu su, naravno, i vehabijske strukture, tu su i ovi militanti koji ulaze sa zastavama tzv. Armije BiH u Banjaluku, u Doboj i tako dalje, koji se kreću u kolonama, koji na taj način prave ne samo provokaciju nego i zastrašivanja i određeno ispitivanje terena – naglasio je Galijašević.
A ispituju ga, očigledno, preko dokazanih “heroja”. Krajiški Tigar je glavni glumac iz još nekažnjenog ratnog filma režisera Atifa Dudakovića o “hitnom strijeljanju dva zarobljenika”.
U međuvremenu je postao i osumnjičeni sportski nasilnik.
I optuženi ubica hrvatskog generala Vlade Šantića, kojeg je upravo po Dudakovićevoj naredbi, “odveo na spavanje” bez da se Šantić ikada propudio.
I sarajevski “gazija” Švrakić, i sam sumnjive ratne i mirnodopske biografije koji još sramotno “slavi” saborca Cacu i Kazane. Srpski veterani traže hitnu reakciju.
– Mene čudi da SIPA, OSA i ostali bezbjednosni organi i Tužilaštva nadležna nisu i do sada reagovala. Nadam se da će prevladati pamet u BiH – poručio je predsjednik Udruženja veterana službi bezbjednosti Republike Srpske Goran Mačar.
Ko je za rat, a ko za mir u BiH, očigledno nema dileme. Nema je ni kada je u pitanju raspored međunarodnih snaga.
Јer Balkan je oduvijek bio strateški cilj istoka i zapada. I bure baruta koje može da zapali jedna iskra, ali varniči na sve strane.
Pukne li opet – ništa neće biti drugačije i to je valjda svima jasno.
