Najmlađi logoraš imao je 14, a najstariji 85 godina, dok je kroz logor od 1992. do 1996. prošlo oko 650 osoba, uglavnom Srba. Prema navodima logoraša, 24 osobe su, na različite načine, ubijene.
iječ je sarajevskom logoru „Silos“ koji je zatvoren na isti dan kao i zloglasni Aušvic 1945. godine, 27. januara 1996. Dakle, održao se više od dva mjeseca nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Godišnjica zatvaranja logora “Silos” obilježena je liturgijom služenom u Crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Oseniku, obilaskom i polaganjem ruža ispred „Silosa“ u Tarčinu kod Hadžića, te akademijom u Centru za kulturu u Istočnom Sarajevu.
Zanimljivo je da su komemoraciji, u organizaciji Centra za nenasilnu akciju iz Sarajeva, prisustvovali i ratni veterani i mirovni aktivisti iz regiona. Grupa mirovnih aktivista i ratnih veterana, bivših pripadnika Armije RBiH, Hrvatskog vijeća obrane (HVO), Vojske Republike Srpske (VRS) i Vojske Jugoslavije (VJ), zajedno sa bivšim zatočenicima i njihovim porodicama, prisustvovali su obilježavanju godišnjice zatvaranja zarobljeničkog objekta “Silos” u Tarčinu koji je u periodu od maja 1992. do januara 1996. pretvoren u logor za civile i vojnike srpske i hrvatske nacionalnosti, pod nadležnošću Armije RBiH. Prema presudi Suda BiH, bili su podvrgnuti nehumanim uslovima, zlostavljanju, premlaćivanju, prisilnom premještanju i prisiljavani na prinudni rad.
– Kroz naše ranije aktivnosti ovaj objekat smo obilježili kao mjesto stradanja koje još uvijek nije obilježeno, te smo apelovali nadležnim da se omogući da i ovaj objekat dobije dostojanstven memorijal. Danas smo tu sa bivšim logorašima da im pružimo podršku, da im kažemo da nisu usamljeni i da ima ljudi sa svih strana koji saosjećaju sa njima i osjećaju potrebu da osude zatočavanje u nehumanim uslovima i torture koje su vršene nad njima. Svjesni smo stradanja na području općine Hadžići, osjećamo potrebu da jedni drugima budemo podrška u sjećanju na sve žrtve – izjavio je Amer Delić, ratni veteran Armije RBiH i član Centra za nenasilnu akciju.
FOTO: CENTAR ZA NENASILNU AKCIJU
Sud BiH osudio je Nezira Kazića, kao bivšeg komandanta 9. brdske brigade ARBiH, na deset godina zatvora, na po osam godina zatvora osuđeni su Fadil Čović, nekadašnji načelnika SJB u Hadžićima, i Bećir Hujić, bivši komandir PS u Pazariću, Mirsad Šabić je osuđen na šest godina zatovara, dok su na po pet godina osuđeni nekadašnji upravnik “Silosa” Halid Čović i bivši stražar u ovom logoru Nermin Kalember.
Jankica Samouković, bivši logoraš iz Silosa, kazao je kako je je najmlađi logoraš imao 14, a najstariji 85 godina, dok je kroz logor od 1992. do 1996. prošlo oko 650 osoba. Prema navodima logoraša, 24 osobe su, na različite načine, usmrćene.
– Većinom su logoraši bili ljudi koji su odvedeni iz svojih kuća, bilo je vrlo malo zarobljenih vojnika. Morali smo proći toliku patnju, ja nisam jedini iz svoje kuće bio u logoru, moj otac je bio u Silosu sve do 19. januara 1996. godine, moja sestra je bila u logoru u Konjicu. Koliko god mi je teško danas, drago mi je da sve ovo obilježava, da se ovo priznaje, da se kaže da je ovdje bio logor, da su nedužni ljudi bili tu i da su tu proveli godine i godine svog života – rekao je Samouković.
Smatra da svaki čovjek, bez obzira ko on bio i odakle dolazio, koji je prošao patnju logora, za prvi cilj treba imati da se takvo nešto ne ponovi bilo kome.
– Ja učestvujem u mirovnim aktivnostima i drago mi je da logoraši koji osjećaju tu patnju mogu da se približe jedni drugima, da osjete tu bol i da jedni drugima priznaju tu bol. Moj stav je da je za rat potrebno najmanje dvoje, evo u našem slučaju najmanje troje, to je osnova rata. Drago mi je da to i drugi prepoznaju, da kažemo jeste krivi smo za ovo što nam se desilo, hajdemo sad svi zajedno da nam se to više ne desi – pojasnio je Samouković.
FOTO: CENTAR ZA NENASILNU AKCIJU
Kako je saopšteno, mirovni aktivisti i aktivistkinje, te ratni veterani iz regije u organizaciji Centra za nenasilnu akciju, do sada su prisustvovali komemoracijama u BiH u Gornjem Vakufu, na Koti 715 kod Zavidovića, Stogu kod Vozuće, Novom Gradu, Sanskom Mostu (Hrastova glavica), Sijekovcu kod Broda, Laništima kod Brčkog, Trusini kod Konjica, Ahmićima kod Viteza, Grabovici, Uborku i Sutini kod Mostara, Briševu i Zecovima kod Prijedora, Korićanskim stijenama, Stupnom Dolu kod Vareša, Boderištu kod Brčkog, mostu na Savi u Brčkom, Bradini kod Konjica, Skelanima kod Srebrenice, Srbiji u Grdeličkoj klisuri kod Leskovca, Varvarinu kod Kruševca, Aleksincu, te u Hrvatskoj u Pakracu, Varivodama i Gošiću kod Knina.
Mirko Zečević Tadić, ratni veteran HVO iz Brčkog, kazao je kako je važno da jedni sa drugima razgovaramo o onome što nam se desilo devedesetih, da iskažemo saosjećanje sa svim žrtvama i ukažemo na to šta rat zaista donosi.
– Važno je da napokon pružimo jedni drugima ruku, ne samo ruku pomirenja, već i da jedni drugima damo nadu u bolji život, nadu da možemo bolje funkcionirati nakon rata koji je svima nama donio mnogo toga lošeg. Previše je života izgubljeno, ljudi raseljeno i sad trebamo vratiti povjerenje među nas, a ovo je jedan od tih načina, da iskažemo počast na svim mjestima gdje su ljudi bili zarobljeni, gdje su mučeni, na svim mjestima gdje su ljudi ubijani – poručio je Zečević Tadić.
