Već dvije godine neprekidno bdiju nad nama i prvi su na braniku protiv kovida. I prije pandemije, s obzirom na opis njihovog posla, nije im bilo znatno lakše. Često ih zabole napadi i riječi kako ne rade ništa. Sada rade u specifičnim okolnostima. Prioriteti su se promijenili, a broj pacijenata znatno porastao. Valjalo bi, kažu, da ima više razumijevanja. Obećavaju, niko neće ostati uskraćen.
“Čekaju ljudi sa mnogo ozbiljnijim problemima, to ne znači da su vene eto tako i to je isto oboljenje, ali ima prioritet prioriteta. Onda su ljudi nezadovoljni, hoće sad i odmah. Ne mogu da shvate. Znači, ne bavite se tom strukom. Moraju da shvate da postoji red hitnoće. Tako da je jako teško raditi, pored same kompleksnosti posla koji radite. Ja bih volio da dođu, pa da vide lično šta sam uradio za 30 godina ovdje“, kaže Milanko Maksić, vaskularni hirurg UKC-a Republike Srpske.
Osim rada na svojim odjelima, nerijetko su morali ići i na Kovid odjeljenje i boriti se s nevidljivim neprijateljem. Zbog pandemije seljena su odjeljenja, ali nikada zatvarana za hitne slučajeve. Svoj posao, poručuju, obavljaju na najbolji mogući način u datoj situaciji.
“Vjerujte da je ljudima dosta oblačenja skafandera i zato su uvedeni timovi koji će raditi dva mjeseca u kovid, a onda će odmarati tri, četiri, pet mjeseci, pa ako bude trebalo ponovo, ali i ova će pandemija proći, samo treba izdržati“, kaže Zoran Aleksić, načelnik Klinike za opštu i abdominalnu hirurgiju UKC-a Republike Srpske.
Prijetnje, uvrede, pa čak i fizički nasrtaji… Mada su učestali napadi na njihov rad, ali i njih lično, poručuju, oni od svojih pacijenata neće dići ruke. Ostaće istrajni na svom glavnom putu – borbi za svaki ljudski život.
