Korištenje službenog vozila u privatne svrhe. Zvuči poznato?! I čini se da ovo nikada neće biti iskorijenjeno. Na udaru su uvijek ministri i drugi funkcioneri. Zna se kad kupuju nove automobile, koliko koštaju, koliko pratnje imaju i ko koristi treptače. Nema jasnih podataka, ali da se kladimo da su najglasniji kad treba „udarati“ po funkcionerima tzv. srednji nivo postavljenih funkcionera, pomoćnici, zamjenici zamjenika, šefovi kabineta, sekretari, načelnici bog te pita kojih sve ne odjeljenja pa na kraju i vozači… E svi oni najviše i zloupotrebljavaju službene automobile. Međutim, u javnosti, oči su uvijek uperene u 16 ministara, i troje-četvoro funkcionera, ukupno dvadesetak automobila. Oni su na udaru. A gdje je na stotine službenih automobila koje koriste načelnici odjeljenja, a koje građani znaju, ali novinari i dežurni kritičari svega i svačeg u vlasti – ne vide? Nema precizne, javne baze podataka, ali malo ko zna da npr. u Distrktu Brčko, prema istraživanju BIRN-a, ima 763 službena automobila!?
Dok kritikuju ministra, vozaju se i sekretarice
Očekivano, na udaru najvećih kritika su visoki funkcioneri, ministri i direktori, a čija nabavka službenih automobila uvijek završi u udarnim vijestima.
Ne izostaju primjedbe, ali i pitanja šta će mu audi ili kako on ima pravo na treptače?
Pune se stupci novina gotovo uvijek istim izjavama, većinom nekredibilnih analitičara koji iskaču iz frižidera češće nego Vučić u predizbornom spotu.
Šarajte malo, brate! Neki će reći da tako i treba i mora se preispitivati rad izabranih predstavnika vlasti pa makar zvučalo kao stara pokvarena ploča. I mi smo „za”, ali ne samo za kontrolu korištenja službenih automobila u najvišim institucijama Srpske.
Brojali smo: predsjednik republike, srpski član Predsjedništva, premijer, 16 ministara, predsjednik Skupštine. Ukupno oko 30 službenih automobila.
Po zakonu većina ima i pravo na tzv. treptače, ali su oni posebna priča.
Dakle, vidimo, recimo, 27 službenih automobila svaki dan na našim cestama.
Malo ko zna da npr. svaki od četiri potpredsjednika Skupštine ima pravo na službeno auto i vozača, svaki šef Kluba poslanika u Skupštini, sekretar Skupštine, sekretar Vlade, načelnici odjeljenja u svim ovim institucijama, većina šefova kabineta, manje-više gotovo svi pomoćnici ministara, razni zamjenici i pomoćnici direktora u fondovima PIO, Zdravstva, Geodetskoj upravi, Željeznici, Elektroprivredi, Rudnicima, Zavodima, načelnici opština, zamjenici načelnika, predsjednici Skupština opština, javnih ustanova, direktori lokalnih komunalnih preduzeća, ustanova….
Svi voze službena vozila čije održavanje i sva druga servisiranja idu na račun preduzeća, ali i potrošnja goriva, zamjena guma…. A to su milioni i milioni maraka.
Niko ne osporava da bi svi ti„funkcioneri“ trebalo da imaju službeni automobil, ali za vrijeme radnog vremena, u toku službenih putovanja i sl. Međutim, nikako ne bi trebalo da ih koriste u privatne svrhe, a da ne spominjemo stranačke aktivnosti.
Ne smije da se zaboravi i da, recimo, šefovi Klubova poslanika u Skupštini primaju platu ili paušal u Skupštini.
Većina radi i druge poslove i ostvaruju prihode i na to sve imaju vozača i službeni automobil Skupštine 24 časa na raspolaganju.
Malo li je… ?! Svi znamo nekog direktora, ili nekog zamjenika direktora, ili načelnika odjeljenja koji se vozika do rodne grude i nazad vikednom, jer ne plaćaju oni gorivo, a i štede svoje četvorotočkaše.
Sramotno, kažu njihove komšije, koje sve fakturišu na izborima.
Primjera je na stotine, preko vozača, koji zloupotrebljavaju činjenicu da im šefovi imaju na raspolaganju automobile na 24 časa pa ih koriste i privatno, pa do ministara.
I narod vas gleda i često spominje. A znate već u kojem kontekstu…
Koliko smo ih imali do sad?
Preciznih podataka koliko službenih automobila posjeduje Republika Srpska nema.
BiRN je procijenio da je na niovu BiH u 2021. godini bilo više od 11.000, a da se za kupovinu novih i održavanje postojećih prošle godine potrošilo više od 40 miliona maraka.
Treba reći da se ova cifra odnosi na sva službena vozila pa i ona tzv. iz pratnje, policijska sa rotacijama, vatrogasna, vozila hitne pomoći i sl.
Ali opet teško je i zamisliti razmjere onog o čemu se priča pa je tako BIRN došao do podatka da npr. Pošte Srpske imaju preko šest stotina, a Elektrokrajina više od dvije stotine službenih automobila.
Naravno, najveći broj ide na službena vozila kojima se prevozi pošta ili servisiraju elektromreže, ali su i ove brojke ogromne za naše standarde.
BIRN je svojim metodama izračunao da prosječno službeno auto košta oko 56.000 KM.
Zabrinjava i činjenica da se kupovalo i tokom protekle dvije godine u toku pandemije, ali opet ponavljamo – niko ne spori da su službeni automobili potrebni.
Analiza iz 2016. godine
Glavna služba za reviziju javnog sektora još 2016. godine uradila je analizu korištenja službenih automobila.
Na osnovu provedene studije, najznačajniji nalazi revizije su gotovo primjenjivi i danas.
Upotreba službenih vozila nije bila regulisana na jedinstven način, kako u institucijama Vlade RS, tako i u javnom sektoru uopšte.
Interna regulativa organa uprave nije bila uspostavljena u mjeri dovoljnoj da osigura efikasnu i ekonomičnu upotrebu službenih vozila.
Sistem nadzora nad upotrebom službenih vozila karakterišu nedostaci koji onemogućavaju efikasnu i ekonomičnu upotrebu službenih vozila u institucijama Vlade RS.
Institucije Vlade RS u posmatranom periodu nisu sprovodile sistematične analize niti sistemske mjere za smanjenje troškova upotrebe službenih vozila, niti su preduzimale mjere u cilju bolje iskorištenosti voznog parka.
Prosječni troškovi, po pređenom kilometru u posmatranom periodu, znatno su varirali u zavisnosti od institucije.
Udio loko vožnje u ukupnom broju pređenih kilometara takođe je značajno varirao između institucija.
Upotrebu službenih vozila, u obuhvaćenom periodu, karakteriše visok udio pređenih kilometara u neslužbene svrhe.
Svako peto službeno vozilo iz uzorka nije korišteno u mjeri koja bi opravdala njegovo posjedovanje.
Prijedbe su se samo nizale.
Nema nadzora
Glavna služba za reviziju javnog sektora Republike Srpske Revizija je na osnovu nalaza tada između ostalog zaključila da postojeći normativni okvir, kojim je regulisana ova oblast, ne obezbjeđuje dovoljne pretpostavke za ekonomičnu i efikasnu upotrebu službenih vozila Vlade RS.
Institucije Vlade RS nemaju uspostavljen adekvatan sistem nadzora nad upotrebom službenih vozila.
Postojećim načinom vođenja evidencija, izvještavanja i analize pokazatelja iskorištenosti voznog parka u institucijama Vlade RS nije stvorena osnova za preduzimanje mjera u svrhu ekonomičnije i efikasnije upotrebe službenih vozila.
Od te 2016. godine uradilo se dosta, ali ne i dovoljno. Sistem kontrole očigledno još nije zaživio kako bi trebalo.
Aktuelna kriza samo je pojačala „potrebu“ za zloupotrebom korištenja službenih automobila, jer je gorivo znatno skuplje pa onaj ko ima priliku da koristi službeno vozilo to sada i te kako radi, smatrajući da na račun države može da sačuva kućni budžet.
To što, realno, nanosi štetu sebi i svojim najbližima, jer ostaju bez većih plata, penzija i drugih davanja, jer nema dovoljno novca i za te namjene, malo koga je briga.
Populizam Draška Stanivukovića
Jedan od najfrapantnijih primjera populizma u korištenju službenih automobila pokazao je Draško Stanivuković.
Prvi dan nakon što zasjeo u fotelju gradonačelnika pokupio je ključeve službenih automobila svih gradskih institucija, obilježio automobile i sl.
Fotografisao se iz svih uglova i sve plasirao u javnost.
Šta su na kraju dobili građani od svega? To da njegovi savjetnici, menadžeri, šefovi kabineta i dalje voze službene automobile i to neograničeno.
On sam veoma brzo je odustao od priče da će na posao dolaziti bicikolm, koji se ne može mjeriti sa udobnim kožnim sjedalima preskupih automobila u vlasništvu tate Dragana, što je opet populizam druge vrste, posebno kada u imovinskom kartonu sakrijete da ste sin tajkuna.
Na kraju, ni Stanivuković, uz svu marketinšku pomoć, ništa nije avanzovao te sve više propadaju njegovi pokušaji da uz pomoć PR stručnjaka uljepša svoju sliku u javnosti.
Na internet stranici grada vidljivo je na desetine računa za automobilske gume, gorivo, servis i sl.
Moguće je da je, opet zbog „šminkanja” rashoda, došlo do smanjenja troškova za službene automobile, ali po sistemu „držte lopova“, jer se u suštini ništa veliko nije dogodilo.
Opet vozila koja plaćaju građani koristi ko kako stigne. Jednostavno, nema sistemskog rješenja.
Draško Stanivuković pokušao je da prikaže da su u ovoj oblasti nešto i mijenja, ostatak funkcionera ni to.
Priprema se sistemsko rješenje?
Formalno u većini institucija postoji sistem kontrole i pravilnici koji regulišu pitanje korištenja službenih automobila i službenih putovanja.
Međutim, kako saznaje magazin Faktor, u Vladi intenzivno razmišljaju kako riješiti pitanje službenih vozila, tačnije da ista ne koristi tzv. srednji nivo funkcionera (načelnici odjeljenja, pomoćnici i zamjenici).
I to u toku i van radnog vremena.
Posebno će se tretirati vikendi, praznici i godišnji odmori.
Ugradnja GPS uređaja jedna je od opcija, dnevni popisi službenih automobila, obilazak parkinga gdje se ta vozila nalaze i sl.
Ovo su samo neke od ideja koje bi trebalo da osiguraju sistem kroz pravilnike i odluke.
USKORO REGISTAR?
Takođe, drugi, možda i najvažniji pravac je jasno definisanje ko ima pravo na korištenje službenih automobila.
U ovom segmentu je zakazao sistem kontrole i tu bi trebalo tražiti odgovornost rukovodilaca i funkcionera.
Praktično provođenje pravila, sistem kontrole korištenja, servisa, potrošnje pa i nabavke novih automobila.
Registar službenih automobila, takođe je jedno od rješenja o kojem se razmišlja.
Sve se mora „upeglati“ do nivoa koji će dovesti do uštete bar nekoliko miliona maraka, kazao nam je izvor iz Vlade Republike Srpske.
