“Osjećam se i jadno i srećno” Prijedorčanin 9 godina čekao da uhapse čovjeka koji ga je NAPRAVIO INVALIDOM (FOTO)

Ljut sam na Srđana Jelaču i, iskren da budem, ne znam šta bih napravio da ga vidim, znajući kroz šta smo zbog svega šta je uradio prošli moja porodica i ja nakon teškog ranjavanja, priča u ispovijesti za Srpskainfo Goran Jeličić koji je u martu 2013. godine jedva izvukao živu glavu nakon mučkog napada u Prijedoru.

Jeličić kaže da je duže od devet godina ustajao i odlazio spavati čekajući da Jelača, čovjek koji ga je napravio invalidom, bude uhapšen.

Nakon što je portal Srpskainfo ekskluzivno objavio vijest o hapšenju i izručenju Srđana Jelače pravosudnim institucijama Republike Srpske, koje su za ovim bjeguncem tragale više od devet godina, Jeličiću su pomiješana osjećanja.

– Osećam se i jadno i srećno. Jadno, jer je trebalo duže od devet godina da Jelača bude uhapšen, a srećno, jer će mu se konačno suditi zbog onoga što je uradio – priča Jeličić, koji sada radi u Njemačkoj.

Borba za goli život

Iako je od tog 9. marta 2013. godine prošlo više od devet godina, sjećanja na kritičnu veče nisu izblijedila.

– Kolega Boris Malinović i ja bili smo u službenom autu i kretali smo se ulicom Vuka Karadžića u Prijedoru. U jednom trenutku primjetili smo nekog momka da mlati rukama i izlijeće na cestu da nas zaustavi. Stali smo desetak metara od raskrsnice u toj ulici. Bio sam na mjestu suvozača, izašao iz vozila i obratio se tom momku, ali on se tada počeo udaljavati od nas i govoriti nešto, ali ga nisam razumio. U tom trenutku čuo sam pucnjavu iza leđa – prisjetio se kritične večeri Jeličić i trenutaka koji su mu iz korijena promijenili život.

Čuvši pucnjavu, Jeličić se okrenuo i tada je primjetio drugog momka s pištoljem u ruci kako trči uz trotoar.

Borba za goli život

Iako je od tog 9. marta 2013. godine prošlo više od devet godina, sjećanja na kritičnu veče nisu izblijedila.

– Kolega Boris Malinović i ja bili smo u službenom autu i kretali smo se ulicom Vuka Karadžića u Prijedoru. U jednom trenutku primjetili smo nekog momka da mlati rukama i izlijeće na cestu da nas zaustavi. Stali smo desetak metara od raskrsnice u toj ulici. Bio sam na mjestu suvozača, izašao iz vozila i obratio se tom momku, ali on se tada počeo udaljavati od nas i govoriti nešto, ali ga nisam razumio. U tom trenutku čuo sam pucnjavu iza leđa – prisjetio se kritične večeri Jeličić i trenutaka koji su mu iz korijena promijenili život.

Čuvši pucnjavu, Jeličić se okrenuo i tada je primjetio drugog momka s pištoljem u ruci kako trči uz trotoar.

– Primjetio sam da kolega Malinović leži pored auta, a taj momak je s pištoljem protrčao pored njega i trčao prema meni. Jasno sam ga razumio kako govori: “ Majku vam j…, sad ću vas pobiti”. Nisam imao nikakav zaklon, a on je već bio blizu. Podigao sam ruke i govorio mu da se smiri i pitao u čemu je problem – prisjeća se Goran koji je kritične večeri bio zaposlen u “Sektor sekjuritiju”.

Jelača je ispalio prvi hitac.

– Prvi hitac ispalio je u pravcu moje glave i pogodio me u prst lijeve ruke. Bukvalno je utrčao u mene i uspio sam ga uhvatiti za ruku u kojoj je držao pištolj, ali je on opalio još jedan hitac i pogodio me u butnu kost desne noge.  Uspio sam ga oboriti na asfalt i u padu je treći put opalio. Taj metak je završio u listu desne noge – prisjetio se kritičnih trenutaka Jeličić.

Pokušavajući da napadača zadrži u ležećem položaju, Jeličić je osjetio snažan bol u desnoj nozi, gubljene snage i svijesti. Napadač je to iskoristio i uspio se izvući. Kada je ustao, Jelača je ispalio još dva hica, od kojih je jedan Gorana pogodio u lijevu nogu, tačnije koljeno.

Oporavak trajao tri godine

Peti hitac na sreću je promašio, a nakon njega napadač je pobjegao u mrak.

Ubrzo su na mjesto mučkog napada stigli dežurni policajci.

– Hvala bogu pa me taj peti metak promašio i Jelača je poslije njega pobjegao. U tim trenucima su stigli i policajci Elvis Kadirić i Igor Prodan. Brzom intervencijom policajci su me ubacili u maricu, ne sačekavši Hitnu pomoć, i odvezli do bolnice. Njima sam zahvalan što sam danas živ – istakao je Jeličić.

Oporavak od teških povreda trajao je tri godine, a danas je zbog svega, nažalost invalid.

– Šest mjeseci sam bio nepokretan u invalidskim kolicima, 18 mjeseci sam nosio štake. Ukratko, tri godine je bila borba da preživim i da se vratim u prilično normalno stanje. Danas sam invalid i imam velike ožiljke po tijelu, skraćenje noge i druge povrede. Sa vjerom u boga i jakom voljom za životom, zbog djece, supruge, roditelja, oporavio sam se koliko-toliko – istakao je Jeličić u ispovijesti za Srpskainfo.

Izručenje

Dodaje kako zbog ljutnje ne može ni zamisliti šta bi uradio Jelači da ga vidi.

– Ali, ja sam čovjek koji vjeruje u boga i zahvaljujući bogu i volji za životom preživio sam ovo sve. Sada neka tužilaštvo i sud dokažu i utvrde, te kazne Jelaču za ono što mi je učinio – zaključio je Jeličić.

Podsjetimo, Srđan Jelača je nakon više od devet godina skrivanja uhapšen u Danskoj, a nedavno je izručen BiH.

Nakon što je sletio na sarajevski Aerodrom, preuzeli su ga službenici Sudske policije Republike Srpske i sproveli u pritvorsku jedinicu KPZ Banjaluka.

Istragom u ovom slučaju rukovodi Okružno javno tužilaštvo u Prijedoru.