Profesor ustavnog prava Milan Blagojević istakao je da Krivični zakonik Republike Srpske tretira krivično djelo kojim se štiti ljudsko dostojanstvo od vrijeđanja, čime se štiti i ugled čovjeka, ali da je problem što, kako kaže, javna tužilaštva u Republici Srpskoj ne gone za to krivično djelo.
Tekst profesora Blagojevića objavljujemo u cijelosti:
Veliki, ako ne i najveći dio ljudskih i društvenih problema posljedica je ljudskog neznanja i nemara. Nigdje se to ne može bolje zapaziti do na terenu prava, a naročito primjene prava u praksi. Kažem to zato što se ovih dana ne stišava bura u medijima u Republici Srpskoj oko Nacrta zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika Republike Srpske, kojim bi, ako bude usvojen, bile inkriminisane uvreda i kleveta.
I dok je ta bura svakim danom sve jača i jača, oni koji su je svojim nečinjenjem dobrano uzrokovali sve to samo mirno i ćutke posmatraju, onako iz prikrajka i udobnosti sopstvenih ofisa. I time me neodoljivo podsjećaju na pojedince koji neopaženo zgriješe, čime izazovu razjarenost mase te se potom samo pritaje u toj masi. A onda masa, kojoj je kolektivni um pomućen sopstvenom razjarenošću, upravo zbog toga, poput pravnika čije neznanje dovodi do pogrešnog tumačenja i primjene prava, ne može da zapazi i shvati kako uzrok njene razjarenosti nije u nekome za kim ona juri, koga ona progoni, već se nalazi u toj masi, sakriven u njoj. Upravo o tim skrivenim, koji sve ovo sada mirno iz prikrajka svojih kancelarija posmatraju, govori ovaj tekst i njegov naslov.
No, prije nego što sve to objasnim, moram prethodno istaći kako u ustavnopravnom pogledu nije sporno pravo zakonodavca da uvredu i klevetu propiše i kao krivična djela. U tom pravcu Ustav Republike Srpske, a ni Evropska konvencija o ljudskim pravima (Konvencija), nijednim svojim slovom ne zabranjuju da se ovi delikti zakonom propišu i kao krivična djela, a ne samo kao građanskopravni delikti. To je zbog toga što oba ova pravna akta, u bitnom, propisuju isto, da je nepovrediv ugled kao kardinalni supstrat ljudskog dostojanstva. Kod takvog stanja stvari ni Evropski sud za ljudska prava ne može, a da to bude u skladu sa Konvencijom, zabraniti državama članicama Konvencije da njihovi zakonodavci propišu uvredu i klevetu i kao krivična djela.
Zato inkriminacija uvrede i klevete nije pravno upitna i zato one u tom obliku postoje u brojnim državama Evrope, jer je to postojanje stvar ocjene političke cjelishodnosti te inkriminacije od strane zakonodavca. A ta politička ocjena nije suprotna ustavu niti može biti predmet ustavnosudske kontrole, budući da nijedan ustavni sud, kao ni Evropski sud za ljudska prava, nema nadležnost da ocjenjuje političku cjelishodnost zakona, već samo da li su zakoni pravno gledano u skladu sa ustavom.
Međutim, malo se, moglo bi se reći i nikako, govori o jednoj činjenici prisutnoj u važećem Krivičnom zakoniku Republike Srpske, a to je da taj zakonik već ima krivično djelo kojim se štiti ljudsko dostojanstvo od vrijeđanja, čime se štiti i ugled čovjeka. Samo je problem što javna tužilaštva u Republici Srpskoj ne gone za to krivično djelo.
Da bi se razumjela ova tvrdnja, treba imati u vidu mnoštvo domaćih, prije svega elektronskih medija (portala, blogova i kako se već sve ne zovu tim tehničkim stručnim jezikom) na kojima gotovo svakodnevno, recidivno, možemo vidjeti da se pojedincima od strane tih medija govori da su kriminalci, nitkovi, nemani i šta sve ne. Reći o nekome da je kriminalac nije zabranjeno ukoliko za tako nešto postoji pokriće u odgovarajućoj osuđujućoj presudi, recimo za zloupotrebu službenog položaja, ubistvo, razbojništvo i druga slična krivična djela.
Međutim, ukoliko nema takvog pokrića, elementarno poštovanje ljudskog dostojanstva nalaže, bolje reći zabranjuje, etiketirati pojedinca na takav način. Ako mediji ipak dozvole da se to putem njih učini, pa makar i u formi onih uvredljivih komentara čitalaca ispod autorskog teksta o određenom licu, onda se time prema drugom “postupa na način kojim se vrijeđa njegovo ljudsko dostojanstvo”. Јer, i u slučaju takvih komentara čitalaca, mediji imaju tehničku mogućnost da spriječe njihovo objavljivanje.
Riječi “postupa na način kojim se vrijeđa njegovo ljudsko dostojanstvo” sam s razlogom stavio pod navodnike, jer su to riječi iz bića krivičnog djela koje već godinama postoji u Krivičnom zakoniku Republike Srpske. Samo ih ne primjenjuju nadležna javna tužilaštva.
Radi se o krivičnom djelu iz glave o krivičnim djelima protiv sloboda i prava građana, i to članu 149. stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske, kojim je propisano “Ko zlostavlja drugog ili prema njemu postupa na način kojim se vrijeđa ljudsko dostojanstvo, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine”. Za ovo krivično djelo javni tužilac ima zakonsku obavezu da po službenoj dužnosti goni svakog učinioca tog djela, čim na bilo koji način sazna da je ono učinjeno.
To znači kako ne treba javnom tužiocu, mada to oni nažalost najčešće tako rade, da čeka da mu policija ili neko drugi podnese krivičnu prijavu, već je javni tužilac dužan ukoliko i sam sazna za ovo krivično djelo, da preduzme gonjenje njegovog učinioca. A internet portali i drugi elektronski mediji danas više nego ikada pružaju javnom tužiocu, kao na dlanu, pregršt dokaza o postupanju medija na način kojim se vrijeđa ljudsko dostojanstvo drugoga.
Naime, iz tog bića je jasno da je ovo krivično djelo učinjeno ne samo zlostavljanjem, već i postupanjem na svaki drugi način, dakle i putem medija, kojim se vrijeđa ljudsko dostojanstvo. Ovo zbog toga što riječ “postupanje”, kako kod jezičkog i logičkog, tako i kod ciljnog tumačenja, nema samo značenje neposrednog fizičkog odnosa između izvršioca ovog djela i žrtve, u kojem učinilac ima fizički kontakt kojim vrijeđa nečije ljudsko dostojanstvo, nego “postupanje” postoji i ako nema neposrednog fizičkog dodira nego se on između izvršioca i žrtve uspostavlja posredno, putem medija, pri čemu je neophodno da se i u jednom i u drugom slučaju postupanjem vrijeđa ljudsko dostojanstvo.
Za to djelo, prema istom Zakoniku, odgovara ne samo autor teksta kojim se vrijeđa ljudsko dostojanstvo drugoga, već odgovara i pravno lice ako je ono vlasnik portala ili drugog sredstva elektronskog komuniciranja. Ovo stoga što je članom 105. Krivičnog zakonika propisano da je i svako pravno lice odgovorno za krivično djelo kada, između ostalog, obilježja učinjenog krivičnog djela proizlaze iz odluke, naloga ili odobrenja rukovodećih ili nadzornih organa pravnog lica, odnosno kada su rukovodeći ili nadzorni organi pravnog lica uticali na učinioca ili mu omogućili da učini krivično djelo.
Drugim riječima, a primijenjeno na predmetni problem s početka ovog teksta, naš Krivični zakonik ovim lijepo kaže da će, na primjer, krivično odgovarati i medij kao pravno lice, a ne samo autor teksta, ako je taj tekst autor napisao i u njemu pisanjem postupao prema drugome na način kojim se vrijeđa ljudsko dostojanstvo drugoga, ukoliko je direktor medija, glavni urednik, uređivački odbor ili neki drugi organ u mediju uticao na autora ili mu, štaviše, naložio da napiše takav tekst.
Navedeno krivično djelo ne štiti samo od verbalnih uvreda (uvreda izrečenih riječima), već i od onih realnih, učinjenih radnjama (bez riječi). Na primjer, javnim pokazivanjem srednjeg prsta (recimo u formi crteža) od strane medija nekom licu ili nekom drugom radnjom, jer i takve radnje u krivičnopravnom pogledu jesu postupanje kojim se vrijeđa ljudsko dostojanstvo.
Prema tome, naš Zakonik već ima odgovarajuću inkriminaciju kojom se krivičnopravno zaštićuje ljudsko dostojanstvo, a to znači i čast i ugled drugoga kao neizostavne komponente tog dostojanstva. Stoga nije problem u Krivičnom zakoniku, već u tome što naša javna tužilaštva godinama ne rade ono što bi trebalo da rade. Po službenoj dužnosti.
Nažalost, jedna od rak rana našeg pravosuđa je nešto što sam neposredno zapazio tokom moje sudijske karijere, duže od 20 godina. A to je da kad uočite i ma kako dobronamjerno ukažete nosiocima pravosudnih funkcija na njihove greške i nerad, naročito onima najvišim u pravosudnoj hijerarhiji, onda ste samo vi nadrljali. Јer, oni se tada ostrve na vas, čine sve da vas potpuno skrajnu, a oni još gorljivije nastave braniti svoju grešku i nametati je kao obavezno pravilo ponašanja.
I sve to se još, da tragika bude veća, naziva sudskom praksom i jurisprudencijom, kojom se pune komentari krivičnih i drugih zakona. Sve rečeno važi i za činjenicu da su javna tužilaštva zatajila u procesuiranju učinilaca krivičnog djela o kojem je ovdje bilo riječi. Siguran sam da oni nikada neće priznati da već imaju navedeni alat u svojim rukama, ali da ga nisu koristili.
Ako im političari kojim slučajem ukažu na to, oni će se uvijek pozivati na svoju nezavisnost, da niko ne može uticati na njihov rad, i time kriti svoje nepostupanje po zakonu. A tako se samo vrtimo u krug. Da nije svega toga, ne bi bilo ni potrebe za onim čime završavam ovaj tekst, jer sve to već imamo na način koji sam, nadam se, približio čitaocima ovim tekstom.
Samo zato ću, dakle, na kraju ovog teksta dati prijedlog novog krivičnog djela, kao vid borbe države protiv medijskih postupanja na način kojim se vrijeđa ljudsko dostojanstvo drugoga. U osnovi tog krivičnog djela bilo bi krivično djelo iz člana 149. stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske, samo prilagođeno potrebi krivičnopravne zaštite od vrijeđanja ljudskog dostojanstva putem medija. Dakle, biće tog djela moglo bi glasiti na način kojim završavam ovaj tekst:
Vrijeđanje putem medija
1) Medij koji objavom štampanim putem, internet portalom, blogom ili na drugi način koji je javnosti dostupan omogući da se time prema drugom postupi na način kojim se vrijeđa njegovo ljudsko dostojanstvo, kazniće se novčanom kaznom od … do ….
2) Fizičko lice koje autorskim tekstom ili na drugi način putem medija učini krivično djelo iz stava 1) ovog člana, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora od…. do ….
3) Kaznom iz stava 1) ovog člana kazniće se elektronski medij koji uz svoje objave omogući iznošenje komentara posjetilaca medija kojima se prema drugom postupa na način kojim se vrijeđa ljudsko dostojanstvo, komentara kojima se ugrožava sigurnost nekog lica, komentara kojima se izaziva rasna, nacionalna, vjerska mržnja, razdor ili netrpeljivost, komentara kojima se poziva na vršenje napada na ustavno uređenje Republike Srpske ili na vršenje drugih krivičnih djela.
4) Kada je fizičko lice krivično djelo iz stavova 1) i 2) ovog člana učinilo na osnovu odluke, naloga ili odobrenja rukovodećeg ili nadzornog organa u mediju ili su rukovodeći ili nadzorni organi uticali na učinioca ili mu omogućili da učini krivično djelo iz stavova 1) i 2) ovog člana, članovi rukovodećeg ili nadzornog organa kazniće se kaznom zatvora od… do …. .
5) Kada je krivično djelo iz stava 3) ovog člana učinjeno na osnovu odluke, naloga ili odobrenja rukovodećeg ili nadzornog organa u mediju ili su rukovodeći ili nadzorni organi u mediju uticali na to da se omogući posjetiocima medija da iznose komentare zabranjene stavom 3) ovog člana, članovi rukovodećeg ili nadzornog organa kazniće se kaznom zatvora od… do …. .
