Zamke Nacrta Zakona o spoljnim poslovima BiH koje hoće da proguraju bošnjački političari jasno su prepoznate u političkim i u stručnim krugovima u Republici Srpskoj.
Osim što donošenje zakona nije neophodno jer je sadržan u Ustavu BiH, iz kog proizlazi da je Predsjedništvo BiH nadležno za vođenje i utvrđivanje spoljne politike BiH, prepoznata je i namjera da se nadležnosti za spoljnu politiku prenesu na Ministarstvo inostranih poslova, a usput otmu i druge nadležnosti Srpskoj, poput edukacije diplomatskih kadrova.
O Zakonu o spoljnim poslovima govori se jednako kao i o zakonu o Ustavnom sudu, podsjeća predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik.
Ali dok je Nacrt zakona o spoljnim poslovima dobio zeleno svjetlo da se uputi u parlamentarnu proceduru, ni naznaka namjeri bošnjačkih političkih krugova da se briše znak jednakosti između odlučivanja i preglasavanja u najvišoj pravosudnoj instanci BiH.
– Srpska strana ima dosta primjedbi na Nacrt zakona o spoljnim poslovima BiH, koji je usvojio Savjet ministara. To će sve, uključujući Zakon o Ustavnom sudu BiH, jednom morati da se stavi u paket, inače neće imati podršku – rekao je Dodik.
Da je zakonsko rješenje podmetnuto ispod radara ukazuju i iz diplomatskih krugova.
Osim što datira iz vremena dok je diplomatijom upravljala samovolja Bisere Turković, dokaz je i da su ciljevi njenih nasljednika isti.
– Kad god je prilika da se neka nadležnost prebaci na nivo BiH, da se pokaže da je cilj stvaranje unitarne države, nacionalne države Bošnjaka, to se pokušava na razne načine. Prizivanjem intervencija OHR-a – izjavio je ambasador BiH u Hrvatskoj Aleksandar Vranješ.
Suštinski, BiH već ima svoju DKP mrežu, koja je organizovana u skladu sa Ustavom. Stoga, profesor ustavnog prava Milan Blagojević ne vidi svrhu donošenja, osim da na mala vrata Srpsku uvede u veliku zamku.
– Već izvjesno vrijeme uporno i ustavno neosnovano nameće se teza kako mora da postoji ovakav zakon, iako to nije tako. U potvrdu toga može se, recimo, kao primjer navesti SR Njemačka u kojoj je materija spoljnih poslova uređena njemačkim Ustavom. Drugim riječima, od nas se uporno traži da uradimo nešto što ne važi za druge, iako to nije međunarodno-pravna obaveza. A nije ni neophodno – izjavio je Blagojević.
Smatra da bi se Predsjedništvu vezale ruke jer bi i utvrđivanja platforme za predstavljanje i zastupanje BiH bilo prepušteno MIP-u koji bi neustavno postalo stvarni kreator spoljne politike.
Blagojević ukazuje da bi se sva međunarodna saradnje odvijala putem Ministarstva inostranih poslova, tako da bi i svako ministarstvo Republike Srpske u ostvarivanju svoje saradnje sa nadležnim organom Republike Srbije to moralo da čini preko Ministarstva inostranih poslova.
– Sve je to suprotno pravu entiteta, garantovanog Ustavom BiH, da putem odgovarajućeg sporazuma uspostavlja specijalne paralelne odnose sa susjednim državama, koji, saglasno Ustavu BiH ne podliježe prethodnoj provjeri, niti odobravanju od strane bilo koje zajedničke institucije na niovu BiH – naglasio je Blagojević.
Diplomate, bez obzira iz kog su naroda ili entiteta, morale bi da se povinuju volji ministara, jer bi se u suprotnom sukobili sa zakonom.
Primjera radi, 1. mart, mada nema zakona o praznicima BiH, ukazom ministra morao bi se obilježavati u svim ambasadama.
Ministar inostranih poslova mogao bi, dakle, da izda instrukciju o zabrani kontakta ne samo sa zvaničnicima nego i sa privrednicima, institucijama kulture i slično, ako to nije ministru po volji.
I “dijaspora” je problematizovana jer BiH nema jednu nego tri dijaspore – srpsku, hrvatsku i bošnjačku, a odredbom nacrta je utvrđen zajednički nacionalni i kulturni identitet “jedne dijaspore”.
Odredbama zakona koje se odnose na tzv. Centar za diplomatsku obuku i usavršavanje, otima se ustavna nadležnost Srpskoj i stvaraju pretpostavke i za druge “akademije na nivou BiH”, vojnu, za javnu upravu, bezbjednost.
