U dva objekta, Dom za starija lica ima 175 korisnika, od toga 58 u objektu gerijatrije. U ovoj ustanovi ističu da, pored zdravstvene njege, korisnicima organizuju razne društvene aktivnosti, koje im pružaju osjećaj većeg životnog smisla i značaja. Korisnici kažu da im je Dom druga kuća u kojoj traje njihov novi život, u skladu sa zdravstvenim mogućnostima.
Svoje treće životno doba ljudi doživljavaju i preživljavaju na različite načine. Mnogi se odluče da staračku samoću ostave tamo gdje su godinama živjeli i društvo, pažnju i zaštitu potraže u prijedorskom Domu za starija lica. Osamdesetogodišnji Ilijaz Fetibegović bio je u staračkom domu u Sanskom Mostu, ali je čuo da su u Domu za starija lica u Prijedoru uslovi mnogo bolji i prije dvije godine odlučio je da se preseli.
„Ogromna je razlika onaj dom i ovaj dom. Ovdje su daleko korektniji odnosi između nas, korisnika, i uprave. Mi smo stariji ljudi i uvijek trebamo neke lijekove, to se obezbijedi na vrijeme i nama to mnogo znači. Meni je ovdje dobro. Družimo se. Kad je fino ljetno vrijeme, onda je to vani. Na tim druženjima svako nađe svog srodnika s kim može komunicirati“, kaže Fetibegović.
Đurđina Predojević uskoro će imati 90 godina. I dalje je vedrog duha, uvijek spremna za šalu i kaže da je u Dom došla, jer je sve teže mogla sama da brine o sebi. I ona kaže da je druženje u Domu mnogo bolje od samoće u kojoj je bila. Baka Đurđina ističe da joj je srce puno kada sa prozora svoje sobe gleda djecu i male životinje i prisjeća se svoje mladosti i vremena kada ženska djeca nisu išla u školu.
„Ja nisam išla u školu, nisam školu ni vidjela u svoje vrijeme. U mom djetinjstvu ženskoj djeci nisu dali da idu u školu. Naučila sam nešto ćirilice. Kad donesem fasungu kući, kad kupim namirnice, onda gledam slovo po slovo. Volim sve male životinje i malu djecu, nagledati ih se ne mogu. Bez obzira čija je nacija, ko je, šta je. Samo ih gledam i samo sam vesela kad gledam na ovaj prozor, kad vidim da idu djeca mala, da idu mačke, da idu psići, to mi na srcu uvijek leži“, ističe Đurđina. Ona dodaje da se u njenoj mladosti danonoćno radilo i da težinu takvog života i danas osjeća i ne može „poništiti“ slike.
Uz pomoć uprave, korisnici Doma za starija lica svakodnevno organizuju svoj društveni život. Organizuju se izleti u prirodu, uređenje unutrašnjosti i spoljašnosti Doma, a tu su i brojne druge kreativne i opuštajuće aktivnosti.
“Uglavnom nastojimo da idemo u skladu sa individualnim potrebama i interesovanjima svakog korisnika. Mnogi od njih vole ukrašavati predmete dekupaž tehnikom. Tu su i ukrštenice, osmosmjerke, igranje karata i druge društvene igre. Pored radne terapije, imamo i radno angažovanje naših korisnika kada je u pitanju čišćenje doma. Korisnici pomažu radnicima kuhinje u pripremanju zimnice. Neki su angažovani na uređenju zelene površine i cvijeća. Imali smo i veliki broj izleta. Između ostalog, išli smo i u Eko-centar ‘Ljekarice’ u Lončarima. Nama su u posjetu dolazili učenici OŠ ‘Branko Ćopić’, mališani Dječijeg vrtića ‘Radost’ i Udruženje za očuvanje tradicije. Turistička agencija Vuković za naše korisnike organizovala je besplatnu panoramsku vožnju vozićem”, kaže Vedran Ličanin, radni terapeut u Domu.
U Odjeljenju socijalne zaštite i njege korisnika Doma za starija lica ističu da se sve više mijenja mišljenje da je odlazak u ovakve ustanove zadnji životni korak, napominjući da, pored zdravstveno-socijalne brige i zaštite, društvene aktivnosti za korisnike imaju neprocjenjivu važnost. “Kod nas je ranije bilo mišljenje starijih osoba, pogotovo iz ruralnih područja kada treba da dođu u dom, to je kao neka zadnja stanica. Međutim, to se mijenja, s obzirom da imamo puno samačkih domaćinstava i starije osobe dolaze same i raspituju se o smještaju. Pratimo interesovanja korisnika i obezbjeđujemo im razne aktivnosti. Sve više se propagira aktivno starenje, što znači da smještaj u Dom ne znači samo obezbjeđivanje hrane i lijekova nego da su tu i korisne društveno-socijalne aktivnosti. Nastojimo da korisnike što više socijalizujemo i da ih što više uključimo u domsku i lokalnu zajednicu”, kaže Sabina Tenić, rukovodilac Odjeljenja socijalne zaštite i njege korisnika.
Ona dodaje da u Dom sve više dolazi korisnici sa velikim zdravstvenim problemima i naglašava da je to za njih dobro rješenje, jer u ovoj ustanovi imaju potrebnu njegu i primarnu zdravstvenu zaštitu.
O ZDRAVLJU BRINE TIM MEDICINSKIH RADNIKA
Dom za starija lica u dva objekta ima 12 medicinskih radnika. Potrebno je puno razumijevanja da se starijim osobama čije je zdravlje narušeno pomogne i olakša svakodnevni život.
“Biti zdravstveni radnik, posebno u ovim ustanovama je teško, da se razumijemo. Da treba pažnja starim ljudima, treba, oni su kao djeca. Nama sad najčešće stižu korisnici koji su teško oboljeli, u terminalnim fazama, onkološki pacijenti i tu vam je u principu zdravstveni radnik vrlo obavezan. Korisnici su ovdje kao kod svoje kuće. Traže sve, od rezanja noktiju pa nadalje, ono što je naša obaveza, do nekih tableta i naravno pregleda doktora,” naglašava Ivana Fuštar, koordinator zdravstvene njege u Domu.
