Potražnja za smještajem u Domu za starija lica Prijedor sve je veća. Računajući i objekat gerijatrije, u Domu se trenutno nalazi 193 korisnika, što je za dvadesetak korisnika više nego pretprošle godine. Penzionisani profesor fizičkog vaspitanja, sedamdesetpetogodišnji Izet Hajrulahović rođen je u Banjaluci, godinama živio u bihaću, a onda teškom mukom i sudbinom u nepokretnom stanju dovezen u Dom, gdje su velikim trudom uspjeli da ga podignu na noge. „Devet mjeseci sam ovdje. Odlučio sam da dođem u dom jer ne mogu sam živjeti. Supruga je umrla, ćerka daleko u Kanadi. Ovdje mi je dobro. Higijena na nivou, hrana pristojna, dobar smještaj“, kaže Hajrulahović.
Tešku sudbinu i životnu dramu nosi i Ruža Petković iz Srpca. Pola života od svojih 66 godina provela je po bolnicama i na gerijatriji. Ima kaže kućicu u rodnim Ilinčanima kod Srpca, ali sada je njena i kuća i okućnica prijedorski Dom za starija lica, za koji ima samo riječi hvale. „Da vam iskreno kažem, znate kako mi sa roditeljima i braćom u kolektivu zajedno, tako se ja osjećam mjesec dana kako sam došla u ovaj Dom. Em je direktorica dobra, socijlna radnica Sabina, ovi što dijele terapiju redovno daju, njegovateljice, spremačice. Svi su ljudi prema meni i prema svakom korisniku Doma. Nemam šta da kažem, hvla im do neba“, riječi su Petkovićeve.
Prije 63 godine u Zenici je rođena Nevena Đurica. bježeći od rata, novi dom je našla u Prijedoru, u Donjim Orlovcima. Ostala je sama i sve je nekako moglo dok je bilo zdravlja. Kad je polomila ruku i kada joj se zdravje na još mnogo načina pogoršalo, pristala je da je Centar za socijalni rad smjesti u Dom, za koji kaže da je to njena druga kuća. „Ovdje sam od 11. avgusta prošle godine i dobro mi je. Dobro je društvo, dobro je osoblje i sve je dobro. Nisam više mogla sama, ovdje su me vratili u život“, kaže Đurica
U Domu za starija lica trude se da korisnicima pruže maksimalnu pažnju, njegu i zaštitu. „Sve više imamo zahtjeva za zavisne korisnike, koji imaju oboljenje demencije i trenutno je kapacitet za te korisnike popunjen“, kaže Sabina Tenić, rukovodilac Odjeljenja socijalne zaštite i njege korisnika. „Ono što moram reći i naglasiti da je sve više korisnika koji zahtijevaju potpunu njegu, znači što se tiče i zdravstvene zaštite i same njege korisnika od strane naših njegovatelja i da nam takođe sve više korisnika dolazi koji zahtijevaju palijativnu njegu, to jest onkoloških pacijenata“, ističe Tenićeva. Ona dodaje da sa ovakvim korisnicima nije lako raditi, ali da se svakom od njih pristupa individualno i maksimalno odgovorno.
U upravi Doma ističu da je za ovu ustanovu prethodna godina bila teška, izazovna i prelomna. „Riješili smo veliki problem, napravili smo reprogram za zaostale poreze i doprinose i sada naši radnici imaju potpuno pokriveno zdravstveno i penziono osiguranje“, kaže direktor Doma Marija Ličanin. „Ostali napori bili su uloženi u renoviranje soba u ovoj ustanovi i zajedničkih prostorija. Radi se o redovnom održavanju, krećenju, kupovini namještaja, a sve u cilju da našim korisnicima uljepšamo prostor u kome žive i da im treće životno doba učinimo ljepšim i boljim za njih“, kaže Ličanin.
U Domu ističu da su zbog inflacije bii prinuđeni da podignu cijene smještaja. Od 1. januara smještaj za pokretne korisnike je 950 , 1050 za nepokretne i smještaj u jednokrevetnom apartmanu 1200 maraka. O zdravstvenm stanaju korisnika brinu ljekar porodične medicine, psihijatar i fizijatar, a medicinske sestre, tehničari i njegovatelji su na raspolaganju 24 sata dnevno.
