Treba li roditelji da djecu krste dok su mala ili kad porastu? O tome je vladika Grigorije, episkop Diseldorfa i Njemačke, nedavno govorio u jednom videu objavljenom na Instagramu.
– Krštenje je stvar i izraz slobode i mora biti izraz slobode. Dok je dijete malo, to mora biti izraz slobode vas, njegovih roditelja, i tu slobodu niko ne smije da vam uzme. Dakle, to je vaša sloboda. Ako vi odlučite da ih ne krstite dok su mala, onda kad porastu, kad postanu punoljetni, to opet mora da bude izraz samo njihove slobode. Dakle, krštenje mora biti čin slobode – napomenuo je vladika u svojoj poruci roditeljima.
Krštenje je prva od sedam svetih tajni kojima pojedinac postaje legitimni član hrišćanske zajednice i stiče pravo na sve ostale tajne i crkvene obrede. Smatralo se da se time onaj ko se krsti čisti od svih ličnih i naslijeđenih grijehova, pa je zbog toga u prošlosti bio običaj da se dijete krsti što prije.
– U drugoj polovini 19. i do polovine 20. vijeka uglavnom se gledalo da se djeca krste između sedam i 40 dana – kazala je etnološkinja Vesna Marjanović za portal yumama.
Odmah po rođenju neko iz kuće bi išao kod sveštenika da uzme znamenje, ime koje dijete nosi do krštenja, i osvećenu vodu koja se pomalo dodavala prilikom kupanja djeteta do 40 dana. Kršteni kum je bio, podsjeća Marjanović, uglavnom onaj ko je vjenčao roditelje, a ako on nije mogao da krsti novorođenče, onda bi se kumstvo predavalo nekom mlađem iz iste familije. U slučaju da ni to nije bilo moguće, uz saglasnost starog kuma birao se novi, jer se smatralo da bračni par neće više moći da ima djecu ako samoinicijativno promijeni kuma.
– Zajedno s kumom, u crkvu su išli svekrva ili neka mlađa žena iz familije, jetrva, sestra ili ona koja je učestvovala u porođaju. Majka nije prisustvovala jer se smatralo da je žena do 40 dana od porođaja nečista, pa je ona u vrijeme krštenja ostajala kod kuće i radila ono čime bi željela da joj se dete bavi kad poraste: čitala je, vezla, heklala…
To je odavno izobičajeno pa danas majke odlaze s djecom na krštenje“, kaže Marjanović. Roditelji koji žele dijete mogu da krste u hramovima, manastirima i crkvama gdje ima krstionica, ali i u domu roditelja, ako je neophodno.
