Na Bogojavljenje, koje se obilježava 19. januara, tradicionalno, u brojnim gradovima i opštinama širom Srpske, nakon liturgije, pliva se za časni krst. Zašto se baš na ovaj način obilježava veliki praznik, te koji se još običaji vežu za ovaj dan, možete čitati u nastavku teksta.
Bogojavljenje je jedan od petnaest najvećih hrišćanskih praznika, koji predstavlja objavljivanje Bogočovjeka i uvođenje Hrista u mesijansku misiju. Toga dana se, prema Bibliji, poslije krštenja Isusa Hrista u rijeci Jordan, koje je obavio Jovan Krstitelj, Sveti duh u vidu goluba spustio na rame Isusovo i začuo se glas Boga Oca s neba. Tako se Bog javio u tri ličnosti: Oca, Sina i Svetog duha. Toga dana se završavaju takozvani nekršteni dani, kada se ne vrši obred krštenja, jer ni Isus Hristos nije bio kršten.
Šta predstavlja običaj plivanja za krst?
Običaj plivanja za krst potiče od davnina, te simbolizuje čovjeka koji teži da kroz muke i stradanja dostigne čistotu. Sveštenstvo pojašnjava da je krst simbol stradanja, a da čovjek tokom života nosi sopstveni krst, baš kao što je Isus Hristos nosio svoj. Poenta toga je da čovjek treba da bude spreman da sve to podnese, s tim da je jedan od osnovnih ciljeva plivanja za časni krst na Bogojavljenje zapravo sabornost ljudi koji se okupljaju. Takođe, cilj je druženje i slavljenje Isusa Hrista. Navode i da se plivanje pogrešno shvata kao da ima takmičarski duh, već je njegova simbolika da svi ujedinjeni u vjeri treba da iznesu krst iz vode, što suštinski simboliše zajednicu.
Vjeruje se da krst, koji bi trebalo da bude napravljen od zaleđene prošlogodišnje bogojavljenske vodice, onom ko prvi dopliva do njega, donosi sreću tokom cijele godine.
Koji se još običaji vežu za ovaj dan?
Dan prije Bogojavljenja, odnosno na Krstovdan, kao i na sam praznik, vrši se veliko osvećenje vode u hramu, ili u porti hrama. Ta voda se uzima i nosi kući, te se čuva kao čudotvorna sveta dragocjenost. Vjeruje se da, ako se tom vodom poškropi kuća radi osvećenja, to će je zaštititi od demona i ostalih nečistih sila. Ta voda se pije cijele godine radi isceljenja i zaštite od svih bolesti, očišćenja od zlih strasti i radi oproštaja grijehova, očišćenja duše i tijela.
Vjernici se, na Bogojavljenje, pozdravljaju riječima „Bog se javi“, a otpozdravljaju sa „Vaistinu se javi“. Inače, u periodu od Božića do Bogojavljenja se ne posti, ali na Krstovdan se posti, bez obzira na to koji je dan.
Kod srpskog naroda su se razvila brojna vjerovanja i običaji na Bogojavljenje, pa se tako vjeruje da se na taj dan, u ponoć, otvaraju nebesa i da se tada svaka želja može ispuniti. Običaj je bio da neudate djevojke stave ogledalce ispod jastuka noć uoči Bogojavljenja, jer se vjerovalo da će sanjati muškarca za koga će se udati.
Nekada su mlade djevojke na bogojavljensko jutro odlazile na netaknuti izvor, bacale pokoje zrno pšenice i kukuruza u njega, izgovarajući sljedeće riječi: „Kako ide voda, tako da ide i berićet u naše njive.“ Zatim bi zahvatile vodu i odnosile je do kućnog praga. gdje su ih čekali ostali ukućani.
Tako su i starije žene u selima vodile računa o vremenskim prilikama za Bogojavljenje, kako bi znale kakvo ih vrijeme očekuje. Vjerovalo se da će, ako na ovaj dan bude jak mraz, ili ako pada snijeg, godina biti rodna, a ako bude vedro, godina će biti sušna.
Takođe, običaj je bio da se na Bogojavljenje izađe na neku vjetrometinu, iznese malo pepela i pušta pomalo iz ruku, kako bi se odredio koji se vjetar zakrstio, odnosno pobijedio na Krstovdan. Ako je duvao istočni vjetar, to je značilo da će godina biti sušna, ako duva jugo, da će biti kišna i bolešljiva, dok je zapadni vjetar predskazivao rodnu godinu.
Većina običaja i obreda je bila podstaknuta željom za zdravljem, pa je bilo uobičajeno, a to može samo onaj ko je zdrav, da se ujutru, prije sunca, obavi ritualno kupanje u rijeci.
