„Međunarodni dan borbe protiv raka, 4. februar, od 2022. do 2024. godine obilјežava se na temu ‘Premostimo jaz u liječenju raka’. Broj malignih obolјenja u drastičnom je porastu, a rak je jedan od vodećih uzroka smrti u svijetu. Faktori koji dovode do obolјenja su brojni vanjski, počev od toga gdje živimo, gdje radimo, kako živimo, dok su unutrašnji faktori geni, naslijeđe i mutacija određenih gena koji se mogu dešavati pod uticajem ovih vanjskih faktora. Najčešći tumori koji se javlјaju na našem podneblјu su kod žena tumor dojke i grlića materice, dok je kod muškaraca najčešće zastuplјen rak pluća i rak prostate“, kaže u intervjuu za „Kozarski vjesnik“ dr Boris Vujanović.
Da li je rak jedan od najvećih javnozdravstvenih izazova u cijelom svijetu, pa i kod nas?
– Jeste. Pitanje je da li je trenutno rak uzrok smrti broj 1 u svijetu, a najvjerovatnije da jeste, što samo po sebi govori o značaju te teme. Još uvijek veliki broj takvih pacijenata prođe nedijagnostifikovano, što ima neke svoje druge razloge, ali sigurno da je rak u samom vrhu po uzroku smrti u cijelom svijetu, pa tako i kod nas.
Šta je rak i kako nastaje?
– Rak je maligna bolest. Obično nastaje tako što naše normalne ćelije počnu da se mijenjaju, pa se pretvore u drugačije ćelije koje propadaju, uništavaju susjedne normalne ćelije i tako odumire dio tkiva, organi, na kraju cijeli sistem. Uvijek je to praćeno raznim promjenama, a koje dodatno uništavaju naš organizam. Bitno je napomenuti da riječ „maligan“ znači i da je agresivan, samo postoje različiti tipovi tumora, različitih stepena agresivnosti. Neki faktori koji dovode do toga su nam poznati, neki ne. Oni koji su poznati, mogu biti brojni vanjski faktori počev od toga gdje živimo, šta radimo, kako živimo i sve ostalo. Unutrašnji faktori su geni, naslijeđe, mutacija određenih gena, a opet se mogu dešavati pod uticajem ovih vanjskih faktora. Kada normalna ćelija krene da se mijenja u neku nazovimo nenormalnu, tada dolazi do nastanka maligne bolesti i onda imamo veliki problem.
Koliko je važno da osobe koje imaju genetske predispozicije za nastanak maligne bolesti preventivno češće idu doktoru?
– Jako bitno. Trebalo bi veoma često da se radi preventivni pregled. Moram priznati, jer se već duži niz godina bavim ovim poslom, a istovremeno smo svjedoci nekih promjena u zdravstvenom sistemu, da su neke za pohvalu, nažalost neke nisu. Dosta je tu praznog hoda, da mi se nekad čini da nam je papir ili obrazac važniji od pacijenta, što meni lično jako puno smeta. Mnogo manje vremena odvajamo za pacijenta, a više se bavimo ovim nebitnim stvarima. Tako je na svim nivoima zdravstvene zaštite i to definitivno nije za pohvalu. Za pohvalu je da se u onkologiji pogotovo prate svi svjetski standardi i pokušava da se dostigne svjetski standard, da se imaju lijekovi koji postoje u svijetu. U tom pogledu dosta pratimo svijet, zahvalјujući prije svega onima koji vode onkologiju i u našoj Republici, kao što je profesor dr Zdenka Gojković, koja je i nacionalni koordinator za onkologiju i njenom trudu, i uz razumijevanje nekih lјudi u FZO pokušavamo da imamo sve što je neophodno za liječenje naših pacijenata. U tom pogledu opet pohvale. S druge strane, nekad na kraju godine, opet zbog birokratskih stvari, znamo ostati bez tih lijekova, što nam dodatno otežava posao. Pacijenti onda moraju kupovati lijekove, pa ih refundirati što je za mene kao medicinara apsolutno besmisleno, jer valјda postoji neki način da se riješe takve stvari. Moram takođe priznati da je jedan od ogromnih problema naš mentalitet, jer naši pacijenti ni dan-danas nemaju naviku ili spoznaju da je zdravlјe bitno i koliko je bitno te da je jako važno da rade preventivne preglede. Uglavnom se sve uzima zdravo za gotovo i obično se velika većina pacijenata javlјa kad već dobiju tegobe, a onda već imamo problem, jer to obično znači da je bolest uznapredovala. Žene su mnogo savjesnije i odgovornije prema svom zdravlјu, u odnosu na muškarce. Brojni su faktori i „za“ i „protiv“, da li može bolјe, može uvijek. Problem je i veliki odliv medicinskih radnika, što takođe utiče na naš posao. Ustanove kojima mi raspolažemo, po mom mišlјenju su već prevazišle svoje mogućnosti i kapacitete, pogotovo ako pričamo o prijedorskoj bolnici. Kapacitet te bolnice je bio dobar vjerovatno u ono vrijeme kad je izgrađena, danas definitivno nije. Zato kažem da uvijek sve može bolјe.
Koji su najčešći faktori rizika?
– Različiti su za različite bolesti. Ako pričamo o tumoru dojke, genetika je broj 1, te genetsko naslijeđe i drugi spolјašnji faktori kao što su žene koje nisu nikad rađale, žene koje su rađale dosta kasno. Kod muškaraca, ako se priča o tumoru pluća, pušenje je jedan od glavnih faktora, ili rak prostate, opet pušenje poprilično doprinosi nastanku bolesti, zatim tu su godine života. Da muškarci, na primjer, žive 150 godina i da im izdrži srce taj životni vijek, onda bi vjerovatno umrli od tumora prostate.
Postoje li načini da, kao društvo, više radimo na uzrocima koji dovode do bolesti?
– Mislim da radimo jako malo. Postoji program koji je davno uveden u zdravstenoj zaštiti, prevenciji nezaraznih bolesti, a prevencija malignih bolesti – ne, to nije naš nacionalni program koji je kao takav uveden. Ipak, svi u zdravstvenom sistemu su svjesni ozbilјnosti toga, neki plan bi trebao da postoji i radi se na njemu, a kada će ugledati svjetlost dana, vidjećemo!
Na kojem je nivou naša zdravstvena prosvijećenost?
– Na veoma niskom. Komplikacije kod šećerne bolesti u skandinavskim zemlјama su u jako malom procentu. Komplikacije iste te bolesti kod nas su ogromne. Zašto? Zato što je prosvijećenost jako niska, a kod nas se mali broj takvih pacijenata striktno pridržava svega što mu je doktor propisao. Zbog toga to kažem, a i zbog činjenice da je liječenje komplikacija mnogo zahtjevnije i skuplјe od liječenja same bolesti.
Da li BiH ima zajednički registar za obolјele od malignih bolesti?
– Trenutno Republika Srpska ima svoj u Institutu za javno zdravlјe. Oni imaju svoj centralni registar, a mi smo u obavezi da svaku novootkrivenu bolest prijavimo Institutu.
Koji se rak najčešće javlјa na našem podneblјu?
– Da ste me to nekad pitali, imao bih jasan odgovor, danas ga nemam. I ono što je nekad bilo baš rijetko, nažalost, danas viđamo daleko više. Kada bismo nešto možda za nijansu izdvojili, sigurno da su to kod žena rak dojke i materice, a kod muškaraca rak pluća i prostate.
Da li je liječenje raka skupo?
– Jeste. Koliko god mislim da u nekom segmentu naš zdravstveni sistem može biti bolјi i treba promjenu, ipak postoje i brojni pozitivni primjeri. Kada se liječi tumor dojke, rade se određena testiranja na patohistološkom nalazu i ona nam kažu da li pacijentica ima određene receptore u tkivu dojke za koji lijek može da se veže i ako ih ima, onda pacijentica prima dualnu blokadu. Dajemo to svim pacijenticama koje imaju takav takozvani HER 2 pozitivni tumor dojke. Takvo liječenje traje bar godinu dana, a za jednu pacijenticu iznosi 200.000 KM.
EFIKASAN, A NE BIROKRATSKI SISTEM PREVENCIJE
– Zdravlјe je broj jedan. Ako imate zdravlјe, ne zaboravite da imate mnogo toga. Ako nemate zdravlјe, onda bukvalno nemate ništa. I ako ćemo da posmatramo stvari kakve bi trebalo da budu, onda ništa ne bi smjelo da nam je važnije od zdravlјa, što znači da treba da se posvetimo i da razumijemo šta je to što je bitno i obrnuto. Znači prevencija, prevencija, prevencija, s tim da treba napraviti efikasan, a ne birokratski sistem prevencije. Ako nećemo svi, i mi i pacijenti dati sve od sebe, to neće dati dobar rezultat.
