Donoseći odluku kojom su pojedine odredbe Zakona o praznicima Republike Srpske proglašene neustavnim, Ustavni sud BiH učinio je nemjerljivu uslugu svima koji se zalažu za potpuno ujedinjenje srpskog političkog faktora u BiH, ali i stanovništva podijeljenog po nametnutim političkim linijama. Te podjele jasno su vidljive u svim slojevima, od političkih, gdje su manje-više motivisane borbom za fotelje, do onih među običnim narodom koji se, u navijačkom maniru, bespotrebno hvata za vratove, zaluđen budalaštinama koje forsiraju isti ti foteljaši.
I još jednom se pokazalo da prosječnom Srbinu ne smiješ da diraš u rat i posljedice rata. Srbi su spremni dovijeka da se dijele po partijskim, ideološkim, klupskim, regionalnim i svim drugim mogućim linijama, ali ako im dirnete u grobove, a posebno ako su sjećanja na njih svježa, za odgovor ćete dobiti revolt, bijes, i što je najvažnije, jedinstvo. Zato me ne čudi što je u satima nakon što je objavljena sporna odluka, gotovo cijela Srpska progovorila jednim glasom, uključujući i one koji su, bez ikakve zlobe i koristi, maksimalno spremni na kompromis, borbu za suživot i toleranciju. U vremenu kada se na svim stranama stidljivo javljaju snage koje su spremne za novi početak, Ustavni sud BiH, tačnije stranci i Bošnjaci koji tamo sjede, vratili su nas 20-25 godina unazad i spalili sve iluzije svima koji, iskreno i širokogrudo, misle da su zajedništvo i tolerancija u ovoj zemlji danas mogući.
Prije nekoliko dana na istom ovom mjestu napisao sam da nema logike da Srbi zajednički slave bilo kakav praznik s onima kojima je zelena beretka Nusret Šišić Dedo bitniji od utemeljivača ZAVNOBiH-a Vojislava Kecmanovića Đede. Upravo takvi misle da je suživot onaj kako ga vidi Bakir Izetbegović koji juče licemjerno reče da mu je cilj bio, pazi sad, stabilizacija Republike Srpske.
E, baš nas je stabilizovao! Podmuklo i perfidno, jer mu navodno smeta što na Dan Republike pada i Sveti Stefan, pa predlaže da ga slavimo na dan Svetog Arhangela Mihajla. U suštini, Izetbegović nikako ne može da prihvati događaje od 9. januara 1992. godine, i to nema nikakve veze s pravoslavnim svecima, ali ima s tim kako on zamišlja ovu zemlju. A vidi je kao zajednicu superiornih i bahatih i brojčano nadmoćnih na jednoj, i poniženih, uvrijeđenih, etiketiranih i primitivnih na drugoj strani. Kome to nije jasno, u velikoj je zabludi!
