Niko ne zna koliko se tačno objekata u BiH nalazi u vlasništvu građana arapskog svijeta, ni kako su do njih došli tim prije što veliki broj državljana iz tih zemalja legalno ne može posjedovati nekretnine u BiH.
Za to vrijeme na mjestima koja su najatraktivnija za kupovinu arapski je postao drugi jezik, poput sarajevskog naselja Ilidža gdje su u restoranima i jelovnici na arapskom jeziku, piše Večernji list BiH.
Okolina Sarajeva
Od obavijesti o prodaji stanova do cijene kebaba – sve je na arapskom i sve je podređeno investitorima. A oni ulažu samo u vlastiti komfor. Obilaze atraktivna izletišta i planine, a onda “mjerkaju” i kupuju. Obećava se izgradnja velebnih vila, resorta, a nekada čak ni to.
Nije važno je li riječ o poljoprivrednom zemljištu ili nalazi li se lokacija daleko od grada, ni u kojem je dijelu BiH.
Najviše im, čini se, godi okolina Sarajeva gdje su pokupovali imanja na području Ilidže, Hadžića, Vogošće, Srednjeg, Ilijaša, a ne smeta im ni središnja Bosna, ni područje Hercegovine.
Dobacili su čak i do Jajca, gdje su bili zainteresirani za zemljište u blizini Plivskog jezera koje je u vlasništvu Hrvata, a riječ je o dva hrvatska sela. Međutim, mještani nisu prodali ni pedlja zemlje iako su nuđene vrtoglave svote novca. Ipak, kada se podvuče crta, Arapi su tokom ovog ljeta pokupovali pozamašne zemljišne površine u Bosni, ali i dalje ostaje misterij na koji način to čine.
Podsjećanja radi, ne postoji reciprocitet za Ujedinjene Arapske Emirate, Kuvajt, Katar i Bahrein. Dakle, ne postoji uspostavljen reciprocitet državljana tih zemalja, uspostavljen između BiH za sticanje prava vlasništva, dakle, uknjiženje, kupovinu. Pretpostavlja se da strani državljani idu u osnivanje ekonomskih društava, kompanija koje mogu biti vlasnici kao pravne osobe. Zakonskim ograničenjima doskočili su tako što otvaraju kompanije preko kojih kupuju zemljište i objekte, a potom ih zatvaraju.
O tome odakle im kapital, kako posluju i što rade u BiH, malo ko zna. Služba za poslove sa strancima je ukazivala na ovu pojavu te čak i neke od njih provjerila, utvrdivši da oko polovice više ne postoji. Ono što je vrlo bitno reći jest to kako stranac kao fizička osoba ne može imovinu uknjižiti na sebe, ali je može uknjižiti na pravnu osobu.
Provjere bez rezultata
Nakon pet godina boravka taj stranac automatski daruje, odnosno njegova kompanija daruju imovinu samom sebi i on ostvaruje mogućnost poslije pet godina to uknjižiti na fizičku osobu. To je jedan trend. Služba za poslove sa strancima vršila je odgovarajuće provjere za više od sto subjekata na području Sarajevske županije, ali još uvijek nema konkretnih rezultata o načinu kupovine i načinu isplate tog novca. Podaci kojima raspolaže Služba za strance BiH otkrivaju, ipak, neke kontroverzne situacije. Primjer, za neke slučajeve se pouzdano zna da stranac uopće ne dođe u Bosnu i Hercegovinu, nema ga evidentiranog u bazi podataka, nema odobren boravak u BiH, a u konačnici se dogodi da kao pravna osoba ima nekretninu u BiH i to velike vrijednosti.
