Iako je nakon upada pripadnika SIPA u Policijsku stanicu u Novom Gradu, 10. decembra, javnost u Srpskoj stekla utisak da su tenzije između dvije bezbjednosne agencije, ali i dva nivoa vlasti u BiH, narasle do te mjere da je ovaj prostor na ivici novog oružanog sukoba, stvari su se vrlo brzo vratile u kolotečinu. Ubrzo se pokazalo da nema tog dramatičnog povoda koji ovdašnja politička scena, zajedničkim djelovanjem vlasti i opozicije, neće potopiti u kalkulantskom živom blatu, efikasnijem od bilo koje močvare na planeti.
Naravno, niko u ovom entitetu, osim možda nekoliko usijanih glava, nije ožalošćen zato što dvije formacije nisu zapucale jedna na drugu, posebno ako se zna da je jedna gotovo stoodstotno srpska, a u drugoj je zastupljen značajan broj pripadnika iz RS. Međutim, koraci obje strane nakon tog incidenta daju izobilje razloga da se ukaže na mizerno manevrisanje vlasti u Srpskoj, ali i na sve izraženiji problem s identitetom dezorijentisanih figura iz Srpske koje predvode pojedine bh. institucije.
Poslije prvobitnih euforičnih reakcija vladajuće strukture iz RS na drsku akciju SIPA, te odluke parlamenta i vlade da prekine svaku saradnju sa tzv. Agencijom za istrage i zaštitu, ali i Sudom i Tužilaštvom BiH, “carevi” iz Srpske su u rekordnom roku ostali goli. Jer, ispostavilo se da su, po svoj prilici svjesno, zaboravili osnovni povod za jednokratni stav “no pasaran”, a to je činjenica da sporne institucije BiH hapse i procesuiraju za ratne zločine gotovo isključivo Srbe. Budući da je takva sramotna pristrasnost i selektivnost bila na djelu, bez ikakvih prepreka, i u danima nakon 10. decembra, potvrdilo se da imaju osnova teze njihove političke konkurencije da je za ključne aktere republičke vlasti sporno samo ako SIPA ulazi u institucije RS, ali ne i u domove običnih građana Srpske. Odnosno, da su zabrinuti jedino da “guja” ne dogmiže do njihovih fotelja, tereteći ih za korupciju, dok su im tamo neke (poslije)ratne nepravde posljednja rupa na svirali!
Takođe, izgleda da su utemeljene i partijske optužbe u kontrasmjeru, pošto zadrti i ostrašćeni likovi iz RS, koji su dugi opozicioni post prekinuli preuzimanjem vrha SIPA i pojedinih bh. ministarstava, na prostoru Srpske više ne registruju ništa, osim polarizacije “mi” i “oni”. U tom fanatizmu, postaju “veći katolici od pape” u poistovjećivanju s okvirom BiH, kojima ne pada na pamet da bilo šta nauče od Stipe Mesića, autora čuvene formulacije: “Izvršio sam svoj zadatak, Jugoslavije više nema”. Ili od osoba sitnijeg kalibra, tipa Ramiza Salkića i bošnjačkih delegata u Vijeću naroda RS, koji upornim blokadama žele da postignu isti cilj u odnosu na RS.
Dakle, u Novu, 2016. godinu Srpska ulazi s dva bloka, podjednako iritantna dok seire nad jednostrano potpisanim sporazumom SIPA – MUP RS, odnosno dok bijedno pokušavaju da se iskobeljaju iz vlastitih nedosljednosti. Za jedan blok sasvim je svejedno ako s prljavom vodom iz korita prospu i dijete, a drugi blok je ravnodušan prema činjenici da je to dijete svakoga dana sve musavije i da postaje umrljano do neprepoznatljivosti!
