U prvim danima poslije pljačke 600.000 maraka iz blindiranog vozila na autoputu kod Gradiške u septembru prošle godine u policijskim krugovima se sa podsmijehom govorkalo: “Ova pljačka nikada neće biti rasvijetljena”, a iskusni kriminalistički inspektori na to su dodavali: “Kao ni sljedeća”. Zbog toga je juče neupućene iznenadila vijest da su zbog sumnje da su izvršili ovu pljačku uhapšena petorica pripadnika Specijalne jedinice policije MUP-a RS.
Ruku na srce, nije baš da se znalo da su “specijalci” izveli pljačku, ali nisu inspektori badava govorili da pljačka nikad neće biti rasvijetljena. Prve informacije su govorile da je razbojništvo djelo profesionalaca, ali samo rijetki su sumnjali da se iza maskiranih razbojnika kriju pripadnici elitne jedinice MUP-a Srpske. Aktuelni ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač, koji na Specijalnu policiju gleda kao na svoje čedo, sigurno je žestoko konsterniran saznanjem da su “specijalci” ukaljali čast jedinice kojom je komandovao u najtežim vremenima.
Ipak, on juče nije javno pokazao ozlojeđenost zbog bruke nanesene MUP-u, niti je preduzeo bilo kakve druge korake. To mu se može oprostiti zato što je bio neradni dan zbog Pravoslavne nove godine, iako bi, bez obzira na to, bilo primjereno da je promptno reagovao, sazvao vanrednu konferenciju za novinare, smijenio komandanta “specijale” (bez obzira na kumovske veze) i pohvalio policajce koji su učestvovali u rasvjetljavanju pljačke.
Pored toga, moralno bi bilo da ponudi ostavku, ako ni zbog čega drugog onda da bude prvi koji je to uradio. Premijerka RS Željka Cvijanović vjerovatno ne bi prihvatila ostavku upravo zbog činjenice da je MUP učestvovao u čupanju korova iz vlastitih redova, a prvi policajac Srpske tim gestom bi sačuvao i vlastiti i obraz cijelog MUP-a.
Ali, da ne budemo kadija prije kadije, treba sačekati da cijeli slučaj dobije pravosudni epilog. Ipak, prije toga je dozvoljeno postaviti pitanje moralnog kredibiliteta naše policije, pri čemu se MUP ne smije gledati kroz pet-šest “specijalnih razbojnika”, već kroz devedeset i nešto odsto časnih i čestitih policajaca, računajući i “saobraćajce”. Upravo zbog tih ljudi mora se skinuti ljaga sa policije, a to se ne radi ćutanjem, pogotovo zato što je ćutanje uvijek bilo znak odobravanja.
