Matrica koja je u Sarajevu ustanovljena još početkom devedesetih, a dorađena i završena tokom rata, najviše u izvođenju Harisa Silajdžića, bjesomučno se sprovodi i danas, a na njoj odrasta i veći dio budućih generacija bošnjačkih političara. Ukratko, ta matrica podrazumijeva stalno stavljanje Bošnjaka u ulogu žrtve i poziciju ugroženosti.
Za razliku od srpske isforsirane mitomanije prema kojoj je, eto, cijeli svijet protiv nas, Bošnjaci ne idu dalje od komšiluka, pa već dvadeset godina prosipaju teze o strukturama van BiH koje žele ovu zemlju da podijele, rasture, unište… Ključne riječi u tim elaboratima su “Karađorđevo”, “Milošević”, “Tuđman”, “Šešelj”, “Vučić”, “Dodik”, “velika Srbija”, “četnici”…
Proizvod te matrice su i izjave više bošnjačkih intelektualaca, političara, bivših generala, osumnjičenih za ratne zločine i inih koji su se uključili u kampanju odbrane Fahrudina Radončića od pravosudnih organa BiH, pa sudbinu lidera SBB-a vezuju za sudbinu cijelog bošnjačkog naroda. Neke od citata koji vjerno potvrđuju takvu atmosferu, redovno objavljujemo u rubrici “biser dana”. Na tom tragu je, recimo, i sarajevski univerzitetski profesor Enver Imamović, autor, najblaže rečeno, problematičnih teza o istorijskim okolnostima koji su doveli do nastanka današnje BiH. On je prije nekoliko dana poručio: “Mi smo uvijek meta okolnih zemalja. Ono što se kod nas događa uvijek ima usku vezu s tim snagama van zemlje.
Na primjer, kada je riječ o jedinstvu Bošnjaka, mnogima van zemlje to ne odgovara”. U prevodu, to su Vučić, agresori, četnici i velikosrbi koji imaju svoje izvođače radova u Republici Srpskoj. Ako bi se kakav površni konzument informacija držao stavova samo ove Imamovićeve strane, došao bi do sasvim pogrešnog zaključka da su “neprijatelji BiH”, počev od Srba, jedinstveni kao nikad, i nemaju pametnija posla nego da smišljaju kako da napakoste Bošnjacima.
Ali, avaj! Takve izjave nisu ništa drugo nego običan populizam i traženje opravdanja. Jer, jedino jedinstvo koje, na primjer, kod Srba u BiH, trenutno postoji jeste da svi podržavaju Vučića na izborima u Srbiji. U svim ostalim situacijama podijeljeni su na kriminalce i izdajnike, i to žešće i čvršće, nego što bi iko ikada mogao da podijeli Bošnjake. A ni u Srbiji nema nekog velikog jedinstva. Jer, jednoumlje nije jedinstvo. Stoga, ako su Srbi, tako zavađeni, opasnost za Bošnjake, onda je taj narod zaista u velikom problemu, a populizam i traženje alibija sigurno nisu rješenje, a najbolji primjer za to su upravo – Srbi.
