Uz snažnu želju i volju i najveće prepreke mogu se savladati. Dokaz za to je i životna priča Velibora Mrkajića iz Trebinja.
Ovaj mladić, zbog posljedica cerebralne paralize, do svoje trinaeste godine bio je vezan za invalidska kolica. Uz medicinsku, a kako kaže i božiju pomoć, stao je na noge. Danas Velibor radi i zarađuje, a spreman je i drugima da pomogne.
Ovog dvadesetdevetogodišnjeg mladića u gradu gotovo svi znaju, makar iz viđenja, jer Velibor je stalno u pokretu, kao da želi da nadoknadi 13 godina provedenih u kolicima.
“Јa radim i ovdje u centru, i u frizerskom salonu i cijepam drva, režem drva, kopam baštu… Ne tražim ni od majke. Čim sam napunio 18 godina od majke nisam zatražio ni jednog jedinog feninga”, kaže Velibor.
Velibor radi i u stolarskoj radionici Centra „Sunce nam je zajedničko“ čijoj podršci zahvaljuje. Kaže, sakupljao je i prodavao i staklo i plastiku. Za njega nema posla koji je težak, samo da ne bude drugima na teretu. Ne može da razumije brojnu besposlenu omladinu koja umjesto da radi, čeka da mu neko nešto tek tako da.
“Kad ja dođem naveče rekne: Velo plati mi pivo, daj mi cigaru. Neću! Što nisi i ti išao sa mnom raditi? Meni je dovoljno da ja danas zaradim sebi između pet i 10 maraka, da imam sa kolegom da popijem kafu. Marka je meni u današnje vrijeme i na moje zdravlje- velika”, napominje Velibor.
A nije bilo nimalo lako podići se na noge – Velibor je imao pet operacija. Za uspjeh zahvaljuje ljekarima , svojoj snazi, ali i Bogu.
“Јeste bilo teško, ali ja sam išao srcem, išao sam hrabro. Išao sam ili živ ili mrtav, znači išao sam da prohodam”.
Svake godine na Svetog Vasilija biciklom koje su mu poklonili članovi trebinjskog Moto kluba, hodočasti u Mrkonjiće.
“Čak i ja sam sam sebi rekao: Velo, hoćeš li ti ikada voziti bicikl?”
I provozao se Velibor i stigao svuda. Pa i mnogo više nego što je ikada iko mogao pretpostaviti, kada ga je 92. kao nepokretnog petogodišnjaka majka na svojim rukama iznijela iz spaljene Bradine kod Konjica.
“Samo treba čvrsta volja. Јa sam to na sebi vidio i treba vjerovati u Boga i to je to”, zakljuzčuje Velibor.
